Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Sindikalnom mrežom do socijalnog dijaloga

28.12.2022.

Kako do pristojnih uslova rada i profesionalnog novinarstva - pitanje je koje je Sindikat novinara Sebije (SINOS) u okviru projekta koji je je sufinansirao Grad Beograd, postvio kolegama iz drugih medijskih sindikata, novinarskih udruženja i asocijacija, akademskoj zajednici.

Neophodno je, zajednička je preporuka, osnažiti novinare i medijske radnike da se sindikalno organizuju, obezbediti im edukaciju o njihovim pravima, obezbediti veću nezavisnost od vlasnika i menadžmenta, posebnu zaštitu u lokalnim medijima od pritisaka, imati efikasnije inspekcije koje bi reagovale kad se krše prava novinara i medijskih radnika.

Osim ugrožavanja medijskih sloboda i nezavisnog novinarstva, problema bezbednosti i lošeg ekonomskog statusa, sve više se intezivira nejedinstvo, čak i razdor medju medijima. Medijska scena jasno je podeljena na vlast i opoziciju, nema sredine, što znači manje objektivnosti. Ta polarizacija sa medijskog prenosi se i na sindikalni teren.

 

 Nesiguran položaj novinara utiče na njihov rad i kvalitet informisanja gradjana, od čega zavisi i kakve odluke oni donose.Težak socioekonomski i profesionalni položaj novinara i medijskih radnika prepoznat je i u Medijskoj strategiji.

 

Akcionim planom ovog dokumenta predviđeno je da do kraja poslednjeg kvartala ove godine otpočne  dijalog  i bude potpisan granski kolektivni ugovor kojim bi bio uveden red u ovom delu medijske grane.Od  toga, za sada, nema ništa jer partneri nisu spremni za dijalog. Medju sindikatima nema saglasnosti za zajednički nastup što poslodavci koriste i odbijaju da formiraju svoje organizaciju.

 

O tome kako pokrenuti dijalog, kako dovesti poslodavce za sto i potpisati granski kolektivni ugovor razgovaramo sa novinarom Dejanom Gligorijević, članom  LAREG / EFJ  Ekspertske grupe Evropske federacije novinara za medijsko radno zakonodavstvo

 

o Zašto sindikati u medijima ne mogu da se dogovore?

- Po mom mišljenju postoje 2 razloga  zašto NE ŽELE da se dogovore:

Elitistički nastup u kojem veliki sindikati  (Savez Samostalnvih Sindikata Srbije, UGS Nezavisnost) vide  sebe kao ekskluzivne-glavne zaštitnike zaposlenih. Druge sindikate ne žele da vide u svojoj blizini.

 

Osnov za takvu aroganciju daje im učešće u Socijalno-ekonomskom savetu Republike Srbije u kojem su jedini predstavnici zaposlenih.  SSSS I UGS Nezavisnost uživaju značajne privilegije  na osnovu članstva u Savetu koje su im dodeljene, verovatno zbog pomirljive politike koju vode sa državom.

 

Primer za to je nedavna inicijativa ova dva sindikata za utvrđivanje nove minimalne cene rada – bez poreza i doprinosa za period septembar-decembar 2022. Inicijativu je država odbila.  Prema zvaničnim podacima više od 350.000 zaposlenih u Srbiji prima minimalac - 32.000 dinara (272 evra). Uprkos tome što je svima jasno da je nemoguć život sa tako niskim zaradama, SSSS i UGS Nezavisnost su mirno prihvatili odbijanje inicijative. Verovatno misle da je njihov posao samo da predlože povećanje minimalca. Neko treći treba i da se izbori za to. Ne oni.

 

Jedan od razloga duboke anestezije sindikalnih predstavnika u Socijalno-ekonomskom savetu Republike Srbije nalazi se u podacima koji se nalalze na zvaničnom sajtu Saveta: Вести (socijalnoekonomskisavet.rs) Na septembarskoj sednici Socijalno-ekonomskog saveta odobreno je učešće predstavnika Saveta na sastanku Međunarodne organizacije rada (ILO) u Tirani, krajem oktobra; prihvaćen izveštaj delegacje Saveta koja je boravila u Atini  na sastanku o klimatskim promenama; prihvaćen izveštaj sa regionalne konferencije Socialno-ekonomskih saveta u Bečićima; Utvrđen tekst platforme  Soc-ek saveta za sastanak Međunarodne organizacije rada u Ženevi....

 

Da sumiramo:  samo u ovoj godini su predstavnici  Saveta razmenjivali znanja i iskustva u Tirani, Atini, Bečićima a finalni dogovor biće u Ženevi.

Ni ja se ne bih borio za minimalac u Srbiji da „moram“ toliko da putujem po Evropi.

 

Drugi razlog za nesaradnju velikih (SSSS i UGES Nezavisnost) sa ostalim sindikatima  je NEZAINTERESOVANOST ZA POSEBAN (granski) KOLEKTIVNI UGOVOR ZA MEDIJSKE RADNIKE. ?

 

Ni jedan od pomenutih sindikata nije se odazvao na nekoliko poziva Sindikata novinara Srbije za analizu uslova za pripremu pregovora sa medijskim poslodavcima.

NEZAVISNOST smatra da je to nemoguća misija i pokušava da kolektivne ugovore obezbedi – na pojedinačnom nivou - kod poslodavca, a ne na nacionalnom nivou. Koliko su uspešni u tome pokazuje podatak da su sklopili takve ugovore u svega desetak medija u Srbiji . To je 0,5 posto od preko 2.500 medija upisanih u republički registar.

 

Savez Samostalnih sindikata Srbije nije zainteresovan za regulisanje medijske scene granskim kollektivnim ugovorom jer bi, verovatno, time napravio diskriminaciju koja bi  medijskim radnicima dala povlašćen položaj u odnosu na GRAFIČARE, IZDAVAČE I KINEMATOGRAFE koji su sa medijima u istom odboru.

Sumo, sumare, dva najveća medijska sindikate NE ŽELE  da sednu, ni pojedinačno, ni zajedno za isti sto sa poslodavcima i dogovore bolje uslove rada za sve medijske radnike u Srbiji.

 

o Zašto poslodavci neće da se organizuju?

- Odgovor na ovo pitanje je mnogo jednostavniji nego na prethodno.

Medijski poslodavci javno tvrde  da bi ih potpisivanje granskog kolektivnog ugovora dovelo do bankrotstva zbog obaveza koje bi preuzeli prema zaposlenima. To su zapošljavanje na osnovu ugovora o radu, utvrđena cena rada, plaćeni doprinosi državi....

Time su indirektno priznali da velika većina poslodavaca upravo posluje BEZ pismenih ugovora o radu, BEZ definisanih obaveznih kategorija kao što su – cena rada, radno vreme, slobodni dani, prekovremeni rad....  Priznali su i da državi ne uplaćuju doprinose koje propisuju zakoni.

Drugim rečima – medijski poslodavci NE ŽELE da se organizuju za pregovore jer NE ŽELE KOLEKTIVNI UGOVOR.

 

o Zašto su novinari nezainteresovani?

- Novinari, kao ni većina građana, ne veruju u promene u društvu u celini, niti u svojoj oblasti rada.

Novinari i medijski radnici su očevici katastrofalnih promena u medijima. Pod tim podrazumevam emitovanje televizijskih programa sa nacionalnom frekvencijom SUPROTNO programskom konceptu za koji su dobili dozvolu za rad;

 

 Umesto informisanja, obrazovanja i zabave – gotovo svi se bave otvorenom i ničim ograničenom političkom promocijom aktuelne vlasti. Politički pluralizam je javno  ismejan. Umesto toga je medijski prostor dat  za promovisanje primitivizma i nasilja kroz rialitije. Nihova uloga je da običan, neobrazovan svet odvoje od stvarnosti.

 

Novinari su svesni da postoje dve stvaronosti : jedna, u kojoj je Srbija ekonomski tigar, i druga, u kojoj institucije ne funkcionišu a građani sve manje stvari mogu da kupe za jednu crvenu novčanicu.

 

Da zaključim – novinari su nezainteresovani jer je celo društvo postalo bolesno apatično.

 

o Kakva je uloga vlasti?

 

- Uprkos donošenju Medijske strategije i nastojanju Ministarstva za kulturu i informisanje da pripremi izmene Zakona o informisanju – medijska situacija je tamo gde je i bila. U vrlo lošem stanju, što tvrde domaće i međunarodne medijske organizacije. Mediji nisu slobodni. Vlast ne krije da želi apsolutnu kontrolu nad onim što se objavljuje.

 

To se vidi i po uređivačkoj politici medijskog javnog servisa Radio-televiziji Srbije u kojoj ne postoje vesti o aktivnostima opozicije. Kritika vlasti je na RTS-u  vradžbina koja štetno deluje na javno mnjenje i zato je nema. I dalje mediji bliski vlasti žigošu kritičare, analitičare i istraživačke novinare kao neprijatelje države. Negde su izdajnici, negde plaćenici.

 

o Ima li rešenja?

 

- Nažalost, u sadašnjem nametnutom sistemu anti-vrednosti u kojem  političke elite preko takozvanih tabloida  kreiraju javno mnjenje otvorenim pozivima na netrpeljivost i mržnju, nerealno je očekivati da se novinari i medijski radnici izbore za profesionalizam i bolje radne uslove.

 

o Kakvo je stanje u Evropi ?

- Evropski mediji imaju drugu vrstu problema. Čak u 16 zemalja Evropske Unije (od 27 članica) je utvrđen nedovoljan stepen medijskih sloboda. Nekima nedostaje trensparentnost vlasništva, drugi su izloženi političkom i tajkunskom uticaju, treći imju problem nejednakih plata u zavisnosti od pola zaposlenih, četvrti se žale na uskraćenu privatnost zaposlenih usled aktivnosti menadžera u periodu odmora, posle radnog vremena (right to disconnect).

 

Kakogod, oni probleme pokušavaju da reše nedavno donetim „Aktom o evropskim medijskim slobodama“/ EMFA i jačanjem medijskih sindikata i organizacija. Aktivnost tih organizacija pod okriljem EFJ, IFJ primorala je Evropsku komisiju da – konačno – posle desetak godina urgiranja, omogući frilenserima da budu uključeni u kolektivno pregovaranje koje se odnosi na stalno zaposlene. Time će oni biti obuhvaćeni zaštitnim odredbama o uslovima rada i neće biti radnici „drugog reda“.

 

Prednost kolega na zapadu je u većem ugledu sindikata koji je stican decenijama. Ma da poslodavci i novinari imaju različita viđenja o visini plata i uslovima rada, zajednički cilj im je da postignu dogovor  koji će omogućiti da televizija, radio, novine, portali – emituju svoje programe ili izdaju novine  bez loših odnosa i unutrašnjih tenzija između poslodavaca i zaposlenih. Jer od profita žive i jedni i drugi.

 

o Mogu li se nekaiskustva preneti u Srbiju?

 

- Sa željenjem cenim da medije i profesionalno novinarstvo nije moguće oporaviti u ovakvom sistemu poremećenih vrednosti, kršenja novinarskog kodeksa, disfunkcije Regulatornog tela (REM) i samoregulatornog Saveta za štampu, Odbora za kulturu i medije -  koji ne želi da osudi tabloid koji je objavio skandalozan intervju sa silovateljem....

 

Reč je o razvijenom sistemu višegodišnjeg potiranja normalnih standarda medijskih sloboda i novinarstva i on ceo mora da se menja. Novinarstvo je tu jedna od mnogih šteta.

 

PREDLOG MERA:

Sindikat novinara Srbije (SINOS) inicirao je formiranje MREŽE MEDIJSKIH SINDIKATA SRBIJE (MeMSS)da bi se poboljšao socio-ekonomski položaj novinara i medijskih radnika kroz i ojačala pozicija za pregovore sa poslodavcima

 

Povezivanje sindikata u „Mrežu“ predstavlja pripremu za socijalni dijalog u medijskoj sferi koji je je Akcionim planom za realizaciju Medijske strategije predvižen za poslednji kvartal u 2022. godini.

 

CILJEVI :

- Povezivanje medijskih sindikata u Srbiji sa ciljem jačanja pregovaračke pozicije u izradi Posebnog / nacionalnog / kolektivnog ugovora za medijske profesionalce;

 

- Posebni / nacionalni / kolektivni ugovor treba da omogući dostojanstven rad i elementarne radne uslove svim našim kolegama u nacionalnim, regionalnim i lokalnim medijima;

 

- Primena odredaba Zakona o radu Srbije, usvojenih standarda Međunarodne organizacije rada (MOR) i prihvaćenih regulativa Evropske i Međunarodne federacije novinara EFJ/IFJ.

 

Izvor: SINOS

 

Tekst je deo projekta koji je sufinansirao Grad Beograd. Stavovi izneti u tekstu nužno ne iražavaju stavove Grada Beograda

 

 

 

 



Najnovije