Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

OTVORENA LINIJA: RAD POD PRITISKOM I Registar "nevidljivih" pritisaka

28.12.2022.

Sindikat novinara Srbije SINOS pozvao je zaposlene u medijskoj delatnosti, ukoliko smatraju da su njihova prava na bilo koji način ugrožena, da nam se obrate na imejl adresu  sinos@sinos.rs. Na dostavljena pitanja odgovore je dao pravni savetnik SINOS, advokat Borko Vasojević iz Beograda (Advokatska kancelarija ,,Vasojević & Saradnici"). Pitanja i odgovore koji su od značaja i za druge kolege objavljivićemo na našem sajtu www.sinos.rs

 

Na kontinuirano pogoršanje socio ekonomskog položaja novinara i novinarki ukazuju brojna istraživanja. To se posebno odnosi na  nivo zarada i kvalitet ugovora na osnovu kojih su angažovani. Evidentno je da se povećava broj  novinara koji su na manje kvalitetnim ugovorima (na određeno vreme, ugovorima o delu, autorskom radu,  privremenim i povremenim poslovima). Sve je više onih koji prijavljuju da rade bez ikakvog ugovora sa poslodavcem.

 

Rad u medijskom sektoru u poslednjoj deceniji prati smanjenje plata, nizak stepen profesionalizma, umanjenje novinarske etike, pad društvenog ugleda i statusa profesije, tehnička zastarelost opreme za rad, neodgovarajuće obrazovanje novinara, samovolja vlasnika i neregulisani radni odnosi. U ovakvim okolnostima prostor za borbu za bolja prava novinarki i novinara, značajno je sužen.

 

Mario Reljanović, doktor pravnih nauka, naučni saradnik Instituta za uporedno pravo u Beogradu i predsednik Centra za dostojanstveni rad ukazuje na trend devolucije radnih prava koji je prisutan prethodne dve decenije, a naročito ubrzan od 2014. godine:

 

- Cilj svih zakonodavnih izmena u pomenutom periodu bio je stvaranje alternativnih modela radnog angažovanja van radnog odnosa, kao i umanjenje obima i kvaliteta prava lica koja su u radnom odnosu. Ovaj proces karakterističan je kao jedan od onih koji pomažu pojeftinjenje radne snage u zemljama koje se pretežno oslanjaju na direktne strane investicije kao podršku privrednom rastu - precizira Reljanović.

 

Ovakvi radnici rade u prekarnim oblicima i uslovima rada, nisko su plaćeni u odnosu na vrednost rada koju ostvaruju i – osim niskih troškova rada – karakteriše ih nemogućnost organizovanja i kolektivnog delovanja, kao i nedostupnost mehanizama zaštite individualnih i kolektivnih prava po osnovu rada. Tako se dolazi u poziciju da se sa jedne strane prava radnika umanjuju ili čak u pojedinim režimima rada u gotovo u potpunosti negiraju, a sa druge strane da ni ona prava koja su proklamovana propisima radnici često ne mogu ostvariti, ili ostvaruju u manjem obimu i kvalitetu od zakonskog minimuma.

 

Ovi procesi pogodili su sve profesije i delatnosti, pa i novinarsku. Novinari i medijski profesionalci dodatno su izloženi različitim vrstama pritisaka - od direktnih napada i pretnji, omalovažavanja i zastrašivanja, seksualnog uznemiravanja i psihičkog nasilja do ekonomskih pritisaka koji nisu uvek vidljivi - nejednaka dostupnost resursima, uskraćivanje ili kontrolisanje pristupa resursima, sprečavanje zapošljavanja (angažovanja), ili obrazovanja i stručnog napredovanja. 

 

U istraživanju o socioekonomskom položaju novinara i medijskih radnika i o eventualnim pritiscima kojima su izloženi novinari i medijski radnici susreli smo se sa različitim odgovorima.

 

Na jednoj strani su oni koji smatraju da u osnovi i nema pritisaka, jer su vrlo jasne uređivačke politike svih naših medija, pa se novinari unapred opredeljuju za koga će raditi u skladu sa svojim nazorom i svojim profesionalnim dometima.

 

Na drugoj strani su oni koji veruju da postoje pritisci ali da novinari o tome ćute jer se plaše da će izgubiti i to malo što imaju. Nisu spremni da se suprotstave i uglavnom se mire sa takvim položajem. Problem je što nema solidarnosti, novinari su i ideološki suprotstavljeni. Poslodavci vešto umeju da održe socijalni mir i uspevaju da utišaju one koji se bar na kratko pobune.

Pozivu da nam se obrate ukoliko smatraju da su im ugrožena radna i profesionalna prava odazvao se jedan broj kolega. Na osnovu  njihovih pitanja i odgovora pravnih savetnika SINOS će formirati registar “nevidljivih” pritisaka na novinare i medijske radnike.

 

o  Radim kao dopisnik jednog uglednog štampanog medija. Od nedavno poslodavac zahteva da uz redovne obaveze koje imamo šaljemo i izveštaje, vesti i informacije direktno na sajt našeg medija. To zahteva dosta vremena, dobar internet, računar ili telefon. Dakle, veči je obim posla a plate iste, pri tome nismo ni prošli obuku za tu vrstu angažovanja niti smo dobili odgovarajuću tehničku opremu. Koja su moja prava?


- Poslodavac svojim aktom osnivanja, odnosno, svojim pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta i pravilnikom o radu precizira opis rada svakog radnog mesta. Dakle, potrebno je detaljno proučiti ugovor o radu i iz njega zaključiti koji obim posla je obuhvaćen ugovorom o radu. Poslodavac može svakako zahtevati određene izveštaje o preduzetim aktivnostima u sklopu rada.

Ako za navedeni obim rada ne postoji tehnička priprema ili određene kvalifikacije svakako treba informisati poslodavca o navedenom i zahtevati dodatno stručno usavršavanje ili tehničku opremu a za potrebe rada.

 

o  Radim kao dopisnk dnevnog lista. Dopisnicima radno vreme traje ceo dan - svaki dan. Jasna je priroda ovog posla, ali način da se definše radno vreme dopisnika mora da postoji. Za nas nema dežurstava, mi smo uvek dežurni. Ako za vikend, uveče, noću, na primer, odemo negde, strepimo da li će se desiti hronika, kritike i kazne. Da li imamo pravo i kada da iskljućimo telefone. Koja su naša zakonska prava?

 

- Zakon o radu jasno precizira iznos mesečne zarade i uvećanja zarade i koje su situacije a kada se mesečna zarada uvećava i po kom osnovu.

Prekovremeni rad je takođe jasno preciziran Zakonom o radu, što znači da zaposleni ne može da bude dežuran 24/7/365, dakle dežurstva i noćni rad se jasno moraju odrediti i koje su situacije kada se može obavljati rad noću i kada je zaposleni dužan da bude dežuran ali u svakoj situaciji zaposleni novinar ne može biti dežuran 24/7/365.

Takvo ponašanje poslodavca je apsoltuno u suprotnosti sa zakonskim načelima iz oblasti rada.

 

 o Poslodavac od nas, novinara, zahteva da obavljamo i merketinške poslove. Objašnjenje je „moramo da zaradimo za plate“. Mislili smo da mi plate zarađujemo tekstovima. Da li poslodavac ima pravo da to traži od nas?

 

- Novinar je zanimanje koje je jasno precizirano Zakonom kao i podzakonskim aktima i opštim načelima novinarske struke.

 

Dakle, da novinar bude i marketinški menadžer nije u opisu posla novinara. Razgovori na temu promocije medija u široj društvenoj javnosti su više stvar razgovora i samopromocije nego zakonska obaveza bilo kog tipa.

 

o Da li za isti posao možemo imati različite koeficijente u privatnim firmama ali i u javnom servisu?

 

- Koeficijent može biti različito određen u zavisnosti od obima zaduženog posla,mesta rada na koje je raspoređen novinar, dužina rada kod poslodavca i slično. U načelu, za isto radno mesto bi svakako koeficijent trebao biti identičan.

 

o Honorarni sam sardnik duže od šest godina. Da li poslodavac ima obavezu da me primi u radni odnos? 

 

- Ako je radnik honorarno zadužen ne postoji obaveza prijema u radni odnos.

 

o  Radim u javnom servisu na ugovor čitav radni vek, više od 20 godina. Koja su moja zakonska pava kad je reč o primanju u radni odnos.

 

- Pitanje se verovatno odnosi na rad na određeno vreme. Zakon definiše da rad na određeno može trajati najduže 24 meseca odnosno 2 godine. Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa zaposlenim na neodređeno u toj situaciji je potrebno podneti tužbu radi utvrđena da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno. Ovo je vrlo simptomatično u RS da često radnici bivaju zaposleni na određeno suprutno zakonu i uz manipulaciju i česta produženja ugovora o radu na određeno. Svakako je potrebno zatražiti sudsku zaštitu.

 

o  Mogu li novinari da budu plaćeni prema platnim razredima i da li poslodavac sam određuje vrednost i značaj tih platnih razreda ili su oni isti kao i oni koji se
primenjuju za državne službenike - policajce, prosvetare, vojnike...?

 

- Ugovorom o radu se jasno precizira iznos neto zarade. Dodatna plaćanja a u smislu uvećanja zarade po osnovu troškova putovanja kao i ostalih uvećanja zarade sve se napred precizira ugovorom o radu. Poenta našeg mišljenja jeste da je svaki ugovor o radu zasebna pravna sudbina i svakim ugovorom o radu se jasno precizira iznos zarade. Dakle, status novinar ne podrazumeva i isti iznos zarade kod istog poslodavca. Svaki poslodavac ugovara sa svakim novinarom posebnu visinu mesečne zarade kao i dodatna primanja a kako je navedeno i dodatne bonuse.

 

o  Novinarski posao se radi 24 sata, ali da li novinar ima i koliko, pravo na odsustvo u slučaju venčanja, rođenja deteta, smrti člna porodice...?

 

- Zakon o radu se primenjuje na sve oblike rada. Novinar kao zaposleni ima pravo u skladu sa Zakonom o radu na sva prava predviđena istim. Zakon o radu svakako predviđa odsustva u slučaju smrti člana porodice, rođenje deteta itd.

 

o Šta kada se ne poštuje Kolektivni ugovor?

 

- U slučaju kršenja Zakona o radu ili Kolektivnog ugovora zaposleni ima pravo potražiti sudsku zaštitu u delu u kome su mu povređena prava po osnovu rada.

 

o Šta kada je novinar sprečen da obavi svoj posao jer nadležne službe ne odgovaraju na pitanja?

 

- Nadležne službe su dužne da dostave informacije u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Članom 2 navedenog zakona je precizirano šta je informacija od javnog značaja. Nadležne službe članom 9 tražiocu informacija može uskratiti informaciju a iz zakonom navedenih razloga.

Ako je informacija uskraćena iz razloga navedenih u članu 9 Zakona isto uskraćenje je opravdano i tu nema nikakvih mogućnosti za dalji pritisak takva informacija ne može biti obrađena sa stanovišta medija. Ako uskraćenje informacije nije iz opravdanih razloga u tom slučaju se može obratiti tražilac informacija Povereniku a u postupku u skladu sa navedenim Zakonom koji će sprovesti dalji postupak.

 

o Ko određuje novinarsku etiku i način na koji se izveštava o događajima iz rubrike hronika?


- Novinarsku etiku uređuje Zakon o javnom informisanju, Kodeks novinara Srbije koji je predvideo etički standard profesionalnog postupanja novinara. Osim navedenih akata osnovne smernice postupanja novinara su svakako javni moral, dobri poslovni običaji, savesnost i poštenje u radu što su osnovni postulati svakoga rada pa i rada iz oblasti novinarstva a što je osnovna standardizacija po Ustavu RS kao i po svim drugim Međunarodnim pravnim aktima i Konvencijama.

 

o  Šta kada urednik u takozvanoj opremi teksta odstupa od činjenica iznetih u istom?

 

- Urednik je ovlašćen da vrši izmene teksta ali takva izmena ne sme bitno menjati značaj iznetih činjenica ili menjati suštinu činjenica u samom tekstu.U svakom slučaju ukoliko se vrši izmena a kojom se menja suština potrebno je obratiti se pisanim putem Poslodavcu a radi uređenja odnosa sa urednikom a u slučaju kršenja svega napred navedenog novinar može uvek zahtevati sudsku zaštitu u pogledu zaštite autorskih prava i intelektualne svojine.

 

 o  Novinarski posao radim profesionalno ali to poslodavcu ne odgovara.  Ne prihvatam da moji tekstovi budu navijački i zbog toga sam sklonjena sa političke u rubriku u kojoj ne mogu da ispunim radnu normu, zbog čega mi preti otkaz. Šta mogu da uradim da zaštitim svoja profesionlna i radna prava?

 

- U samom pitanju su u fragmentima prisutne povrede prava iz radnih odnosa a u smislu mobinga zaposlenog od strane poslodavca.

Takvo ponašanje poslodavaca je suprotno zakonu te takođe se može istaći tužbeni zahtev pred sudom radi zaštite prava zaposlenog ukoliko je izložen nekorektnom postupanju poslodavca ili postupanju koje je suprotno od Zakona.

 

REGISTAR “NEVIDLJIVIH” PRITISAKA

 

- Profesionalna diskreditacija i diskriminacija novinara

Kada nisu zadovoljni pisanjem medija političari zovu vlasnika ili glavnog  urednika, a on urednika  rubike u kojoj je sporni tekst objavljen (emitovan). On je taj “čistač” koji treba da upozori novinara na poštovanje ureivačke politike medija u kojem radi.  Tu se lomi profesija. Ukoliko novinar nastavi da insistira na novinarskom kodeksu  vrlo brzo će  voljom i alatima urednika biti premešten na drugi sektor. Sledi mu, žargonski, pun ili prazan sto. U prvom  slučaju će dobiti toliko zadataka da neće moći da postigne, nakon čega sledi kazna. U drugom slučaju neće moći da ispuni normu zbog čega  mu opet preti sankcija.  Oba slučaja vode ka otkazu. Ukoliko se novinar pobuni, proglašava se za konfliktnu ličnost od koje se ostali članovi kolektiva polako distanciraju. Ovo nije izum ovog vremena, uvek se primenjivao na “neposlušne” novinare. Razlika je što su novinari nekada imali jake ugovore (na neodređeno vreme). Ovaj model je i danas u opticaju ali prolazi samo tamo gde nema jakih sindikata.

 

-Satanizacija sindikata

Poslodavci ne žele sindikat u svojoj firmi i pokušavaju na svaki način da spreče njegovo osnivanje. Ako su došli u firmu u kojoj postoji ozbiljan sindikat najpre pokušavaju da ga oslabe “kupovinom “ članova.  Novinarima i medijskim radnicima nude se bolja radna mesta i veće plate kako bi napustili sindikat koji bi potom bio proglašen za “skup neradnika”.

Ako ne može da ga ugasi, poslodavac osniva svoj, takozvani “žuti” sindikat koji će ga u svemu podržavati i u svakoj prilici omalovažavati kolege iz drugog sindikata.

 

- Zabrana sindikalnog organizovanja

Iako Ustav Srbije, Zakon o radu i međunarodne konvencije  garantuju slobodu sindikalnog organizovanja, u praksi to nije tako. Poslodavac pod pretnjom otkaza zabranjuje sindikalno organizovanje a u javnosti govori kako su sindikati slabi i ne štite svoje članstvo. Veliki problem je što su država i novinarska udruženja, koja se predstavljaju kao borci za slobodu medija, na strani poslodavca.

 

- Nepostojanje organizacije poslodavaca u medijskoj sferi

Poslodavci u medijskoj delatnosti ne žele da formiraju organizaciju koja bi prema Zakonu o radu bila partner sindikatima u dijalogu i potpisivanju granskog kolektivnog ugovora. Okupljeni su u udruženja koja su im Zakonom o javnom informisanju i medijima omogućili da budu predlagači članova konkursnih komisija za projektno sufinansiranju. Godišnje se na svim nivoima, prema njihovim izvorima, medijima dodeli blizu 15 miliona evra. Istovremeno, uz obrazloženje da država za to nema para, protive se formiranju regionalnih javnih servisa koji postoje u Evropi i okruženju i gde su uslovi rada pristojni a profesionalnost na značajno višem nivou.

 

 - Nepostojanje dijaloga

Težak profesionalni i socijalni položaj novinara i medijskih radnika konstatovan je i u Medijskoj strategiji pisanoj 2018. godine. Kao rešenje  naznačeno je uspostavljanje socijalnog dijaloga predstavnika poslodavaca i sindikata i potpisivanje granskog kolektivnog ugovora u medijskoj sferri. Medijska udruženja. Ide se dotle da je pravni zastupnik grupacije koja se naziva Koalicija za slobodu medija, u svojstvu pravnog konsultanta sindikata “Nezavistost” u RT Vojvodina, godinu dana pokušavao da  spreči da Sindikat novinara Srbije u Javnom servisu Vojvodine dokaže reprezentativnost. SINOS je potvrdio reprezentativnost u RT Vojvodina i, bez obzira na kontinuirane opstrukcije novinarskih udruženja, verujemo da će to učiniti i republičkom nivou.

 

Projekat “Otvorena linija: rad pod pritiskom sufinansiralo je Ministartvo kulture i informisanja. Linija će biiti otvorena i nakon realizacije projekta. SINOS poziva sve članove koji smatraju da su izloženi pritiscima da nam se obrate.

 Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije - Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Najnovije