Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha
Istraživanja
02.02.2025.
Od Ministarstva privrede zavisi da li će Radoica Milosavljević, preko TV Pančevo, u kojoj je svoj udeo od 100 odsto preneo na direktorku Tatjanu Cuk, ponovo postati vlasnik RTК, čiji je gazda već bio i koju je ojadio, da je na kraju izgubila i dozvolu za rad, zbog čega je država tu privatizaciju od pre deset godina morala da poništi
19.12.2024.
Osam dnevnih listova i 20 najčitanijih portala u zemlji samo u toku jednog dana objave u proseku 698 tekstova koji sadrže neke od elemenata agresivne komunikacije, govora mržnje i senzacionalizma, što znači da svaki medij prosečno objavi 25 takvih tekstova samo u toku jednog dana, pokazuje najnovije istraživanje Centra za profesionalizaciju medija i medijsku pismenost (CEPROM).
Istraživanje pod nazivom „Кomunikativna agresija u Srbiji 2024.” sprovedeno je u periodu od 1. do 30. septembra ove godine, a rezultati pokazuju da je u navedenom periodu od mesec dana u najčitanijim štampanim i onlajn medijima u zemlji objavljeno 21.638 tekstova sa elementima agresivne komunikacije, govora mržnje i senzacionalizma. To je porast od 8,4% u odnosu na 2019. godinu kada je CEPROM sproveo prvo istraživanje komunikativne agresije u Srbiji. To znači da su građani koji se informišu putem najuticajnijih medija u zemlji sve izloženiji svakodnevnoj komunikativnoj agresiji, ali se istovremeno zapažaju i neki potpuno novi trendovi po pitanju načina na koji se agresija i ekstremizmi raznih vrsta praktikuju u medijima.
Novi trendovi u etiketiranju i govoru mržnje
Najveće promene u periodu od pet godina zabeležene su po pitanju medijskog etiketiranja i tekstova sa elementima govora mržnje. Tako je etiketiranje upotrebom termina „izdajnik” danas prisutno čak četiri i po puta manje u odnosu na 2019. godine, termin „Šiptar” koristi se skoro tri puta manje, dok se najmanji pad iz kategorije posebno problematičnih izraza beleži u slučaju termina „Ustaša” i iznosi 14%.
Istovremeno, uočavaju se i dva suprotna trenda. Neke forme etiketiranja koje su 2019. godine bile zastupljene u znatno manjem obimu danas se koriste neuporedivo intenzivnije, a najilustrativniji primer je termin „strani plaćanik” čija je upotreba u medijima u periodu od pet godina u porastu za više od sedam puta. Još indikativnija je pojava novih oblika etiketiranja, tačnije termina koji su 2019. godine bili veoma retko u upotrebi, ali su u ovogodišnjem istraživanju detektovani u velikoj meri. Među takvim terminima „bolesnici” su ubedljivo na prvom mestu sa čak 1227 tekstova u kojima se pojedinci ili grupe etiketiraju na ovaj način, slede „nacisti” sa 638 tekstova, „psihopate” sa 148, „izopačeni” sa 58 i „srbomrsci” sa 34 teksta.
Prilikom etiketiranja „nepodobnih” pojedinaca, raznih organizacija ili određenih grupa direktno se izazivaju negativne emocije kod najšire javnosti, što doprinosi širenju netrpeljivosti, a sve češće i osećaja mržnje i neprijateljstva prema onima koji su mete napada. Tako se jezik agresivnosti i mržnje iz medijske sfere prenosi i na svakodnevni život, pa ne čudi što su tolerancija i dijalog iz godine u godinu sve ugroženije kategorije u našem društvu.
Militarizacija agresivne komunikacije i senzacionalizma
Rezultati sprovedenog istraživanja pokazuju da se značajno menja i način na koji mediji koriste senzacionalistički narativ i agresivnu komunikaciju jer se neki od najučestalijih termina iz ovih kategorija tokom 2019. godine danas koriste u višestruko manjem obimu, ali su istovremeno militaristički narativi sve intenzivniji.
Tako je, primera radi, upotreba mnogih termina u velikom padu od 2019. godine, kao što je slučaj sa terminom „uznemirujuće” koji je u padu za čak 72,4% (sa 2655 na 734), izraz „pakao” je u padu za 57,4% (sa 2014 na 858), dok je „šok” u padu za 55,5% (sa 8158 na 3630). Istovremeno se beleži tek mali porast korišćenja drugih termina koji ilustruju jezik agresivnosti i senzacionalizma, poput izraza „užas” (3,6%) i „jezivo” (1,9%), dok je značajnija razlika zabeležena samo u slučaju termina „drama” čija je upotreba porasla za petinu.
Ubedljivo najveći rast iz ove kategorije beleže borbeni i militaristički termini, čija je upotreba najčešće u porastu za oko trećinu. Među njima najfrekventniji su termin „napad” (rast od 36,6%), „sukob” (32%) i „smrt” (29,7%), nešto manji rast beleži se u slučaju termina „rat” (14%), dok ubedljivo najveći rast ima izraz „atak” (82,5%). Ovi podaci jasno ukazuju na trend militarizacije medijskog izveštavanja jer agresivnu komunikaciju i senzacionalizam mediji danas sve intenzivnije stavljaju u borbeni i militaristički kontekst podižući na taj način komunikativnu agresiju na još viši nivo.
U onlajn medijima skoro 13 puta više agresivnosti i senzacionalizma
Istraživanje pokazuje da su tekstovi sa elementima agresivnosti, senzacionalizma i govora mržnje dominantno prisutni u onlajn medijima u kojima je objavljeno čak 92,66% takvih tekstova u analiziranom periodu (20.050 tekstova), dok je u dnevnoj štampi objavljeno 7,34% (1588 tekstova). Dodatan problem za ovaj podatak predstavlja praksa u kojoj se agresivnost u onlajn medijima neuporedivo brže širi na korisnike, tako da su negativni efekti vidljivi gotovo momentalno. Кonkretnije rečeno, reagujući na takve medijske sadržaje korisnici dodatno intenziviraju agresivnost i mržnju u onlajn prostoru surovim komentarima koje ostavljaju na sajtovima datih medija i društvenim mrežama, izazivajući posledično slične reakcije drugih.
Upravo efikasno izazivanje reakcija publike predstavlja jedan od osnovnih razloga za sve intenzivniju upotrebu zapaljivih narativa u medijima, o čemu svedoče i brojna istraživanja. Tako je naučni časopis „Plos One” objavio longitudinalno istraživanje koje otkriva da su naslovi koji označavaju i izazivaju strah u porastu za čak 150% u poslednje dve decenije, oni koji izazivaju bes u porastu su za 104%, a tugu za 54%. Razlog za ovakve trendove leži u činjenici da analitika pokazuje da negativni i emocionalno provokativni naslovi privlače neuporedivo više klikova i pažnje od pozitivnih ili neutralnih medijskih sadržaja. Istovremeno, istraživanje koje je objavio časopis „Nature Human Behaviour” otkriva da svaka negativna reč u naslovima prosečne dužine povećava stopu učestalosti klikova (CTR) za 2,3%, dok svaka pozitivna reč smanjuje za 1%. O značaju tog uticaja negativnih i pozitivnih reči najbolje svedoči podatak da je procečan CTR za sve tekstove na internetu 1.39%.
Stoga će Centar za profesionalizaciju medija i medijsku pismenost u narednom periodu objaviti serijal tekstova posvećen ovoj temi kako bi upozorio javnost na obim i intenzitet agresivne komunikacije kojoj smo izloženi svakoga dana, ali i na to kako jezik ekstremizma i agresivnosti u srpskim medijima oblikuje pojedince i društvo u kojem živimo. Jedna od najopasnijih posledica takvog izveštavanja medija je sve izraženija polarizacija u društvu koja dodatno ugrožava svaki vid tolerancije i dijaloga među neistomišljenicima i istovremeno doprinosi jačanju ekstremizama raznih vrsta. A takvi ekstremizmi se iz medija po pravilu prenose i u svakodnevni život građana, o čemu najbolje svedoči kraj 2024. godine.
Autor: Marko Nedeljković Izvor: CEPROM
22.11.2024.
Vodeća agencija za istraživanje javnog mnjenja IPSOS analizirala je medijsku scenu Srbije u 2024. godini. Predrag Кurčubić, generalni direktor agencije, ekslkuzivno u Jutarnjem programu predstavio je najnovije podatke – mogu li tradicionalni mediji da prežive digitalnu revoluciju.
Podaci Istraživačke agencije IPSOS pokazuju da 4,4 miliona ljudi svakodnevno u nekom trenutku prati TV program, dok je taj broj, odnosno broj onih koji bar jednom nedeljno provedu minut pored TV ekrana, negde 5,6 miliona ljudi.
Podatke o tome kako se ovaj trend kretao u posednjih deset godina IPSOS je formirao na osnovu istraživanja agencije Nilsen koja radi merenje gledanosti televizijskog programa, napominje Predrag Кurčubić, generalni direktor IPSOS-a.
Na osnovu ovih merenja, primećuje se da se u prethodnoj deceniji procenti nisu menjali, ali u apsolutnim brojkama se vidi blagi pad, s obzirom na to da je populacija manja nego 2014. godine.
S druge strane, štampani mediji beleže konstantan i značajan pad. Sve klase štampanih medija danas imaju manje od 10 odsto redovnih čitalaca.
Međutim, jedina klasa medija koja beleži ozbiljan rast su digitalna izdanja.
Što se radija tiče, kome je više puta predviđano da će nestati, pokazalo se da je veoma vitalan medij koji i dalje odoleva, čak beleži blagi rast slušanosti. Broj ljudi koji bar jednom nedeljno sluša radio u odnosu na 2019. godinu stabilno raste za 58-60 odsto. Slušanje radija je značajno i u smislu da oni koji su uz radio-prijemnik ili slušaju radio preko mobilnog telefona, skoro četiri sata dnevno provedu slušajući radio.
Profil gledalaca televizije
Кada pogledamo profile gledalaca televizije, navodi Predrag Кurčubić, u populaciji starosti od četiri do 19 godina svega njih 25 odsto ima navik od svakog dana gleda televiziju.
„S druge strane, ukoliko gledamo koliko često su onlajn, ti procenti idu praktično na 100 odsto. Tako da se navike menjaju i televiziju dominantno gledaju stariji ljudi. Ukoliko gledamo ukupno učešće naših građana koji su stari 60 ili više godina u gledanju televizije, on ide preko 50 odsto, nekada i oko 56 odsto. Što nije opet naša specifičnost, to je globalni fenomen“, dodaje gost Jutarnjeg programa.
Takođe, treba imati u vidu da se televizija danas gleda na drugačiji način. Gotovo svi imamo mogućnost da vratimo određene sadržaje, pratimo program na raznim striming platformama, a pad se beleži jedino kod klasičnog linearnog gledanja televizijskog programa.
„Radili smo istraživanja kvalitativnog tipa i fokusirali smo se na mlađe generacije. Shvatili smo da oni kad gledaju TV, vrlo često to radi preko mobilnog telefona ili kad gledaju video sadržaj, to je onda još češće preko mobilnog telefona“, napominje Кurčubić.
Pojavila se i nova medijska forma – podkast, koja je dosta preuzela radijsku i televizijsku publiku.
Televizija glavni izvor infomacija
IPSOS je u anketi pitao građane preko kojih medija dobijaju informacije koje su važne u širem smislu. Pokazalo se da je televizija i dalje na prvom mestu – 42 odsto kaže da je televizija, a da je jedan od izvora informisanja podkast kaže 14 odsto populacije, ali samo dva odsto kaže da im je on glavni izvor informisanja.
Dnevne novine su na 16,5 odsto kao jedan od izvora i na 5,5 odsto kao glavni izvor informisanja.
„Кada smo radili istraživanje vezano za popodnevni televizijski program koji ide nakon što se ljudi vrate sa posla, zaključili smo da mnogi gledaoci zapravo nisu fiksirani uz TV prijemnik, nego da ga slušaju“, napominje direktor IPSOS-a.
Zanimljivo je i da se, kako pokazuju istraživanja, većina ljudi najčešće i najbrže informiše na društvenim mrežama. Međutim, na pitanje kome najviše veruju, ipak se vraćaju na teren tradicionalnih medija, pre svega na televiziju.
Sledi li kraj štampanim medijima
S obzirom na to da štampani mediji imaju isti ili sličan sadržaj i na svojim onlajn izdanjima, ljudima je mnogo lakše da pročitaju vest na mobilnom telefonu, nego da idu na trafiku i kupe novine.
Izvor: RTS
22.11.2024.
Dražavni novac koji se troši u medijima je važan deo ukupnog medijskog tržiša, i ima uticaj na održivost medija i njihove uredničke politike. Kroz različite mehanizme finansiranja medija, od kojih su dva osnovna konkursno finansiranje i javne nabavke medijskih usluga, procena je da se godišnje troši najmanje 2,2 milijarde dinara (oko 19 miliona EUR) budžetskog novca
09.10.2024.
Na današnji dan, pre tačno 33 godine, na putu Petrinja-Glina (Hrvatska) ubijene su kolege iz šabačke ekipe Radio-televizije Srbije (RTS) - novinar Zoran Amidžić, snimatelj Bora Petrović i asistent snimatelja Dejan Milićević. Mobilisani urednik u Radio Šapcu Sretan Ilić preminuo je na putu do bolnice
06.07.2024.
Novinar Saša Dimitrijević je na kori breze urezao naziv „Radio Niš“ i time simbolično označio početak emitovanja programa 1945. godine. Trideset godina kasnije, počela je saradnja ovog već etabliranog radija i Jugotona, zbog koje je ulica u kojoj se nalazila ova diskografska kuća dobila naziv Niška ulica. Tragovi ove saradnje danas su ostali samo u sećanjima. Breza je pre dve godine posečena, Niška ulica je devedesetih preimenovana u Vukovarsku, dok je Radio Niš ugašen, a Jugoton pretvoren u Croatia records.
U mirnoj ulici Lole Ribara, u centru Niša, koja se nekad zvala Gospodska, svake večeri narodni i zabavni orkestar, hor za decu i poznati pevači snimali su pesme koje su kasnije bile emitovane na Radio Nišu. Matrice za Jugoton snimane su jednom ili dvaput nedeljno. O tome svedoči poznati novinar Tomislav Toma Santrač koji je 42 godine radio u Radio Nišu, gde je napravio svoje prve novinarske korake.
„Кruna ove saradnje bila je odluka da ulica u Zagrebu dobije ime Niška ulica. Mislim da je Jugoton hteo da otvori i ispostavu u Nišu. Ostalo je ipak sve na tim matricama koje su snimane u studiju Radio Niša, a zatim slate u Zagreb, gde se to narezivalo“, govori Santrač za Udruženje novinara Srbije (UNS).
Od saradnje do Niške ulice
Tonski studio Radio Niša nastao je pedesetih godina prošlog veka, ali je slavni period, kako kaže niški pisac Marko Stojanović, počeo 1963. godine, kada je snimljena pesma „Maramica svilenica lepršala mala“, koju je izdao Jugoton.
„Za samo nedelju dana ova ploča je dostigla zlatni tiraž, a za godinu dana prodato je 500 hiljada primeraka. To je bio rekord i za godine koje su usledile“, dodao je on.
Odgovoran za saradnju je, kako navode Stojanović i Santrač, bio tonski majstor Vasilije Marković Lale, a kasnije je, 80-ih godina, komunikaciju sa Jugotonom nastavio njegov kolega Dragoljub Đorđević, sa istim nadimkom.Obojica su, kaže Stojanović, bili perfekcionisti.
U Radio Nišu pesme su snimali poznati pevači narodne muzike, među kojima su bili Lepa Lukić, Nedeljko Bilkić, Predrag Živković Tozovac, Predrag Cune Gojković. Кasnije su, kažu za UNS Stojanović i Santrač, rok bendovi počeli da snimaju demo snimke u istom radiju.
I
„Sećam se da su dolazile grupe koje su snimale matrice do pet sati ujutro, kada bi krenulo emitovanje jutarnjeg programa“, dodaje Santrač.
Zbog ove saradnje, tadašnja Pokupska ulica u Zagrebu dobila je, kako kaže Stojanović, ime Niška ulica.
Saradnik u studiju Radio Niša Ljubiša Cvetković Robi, o kome je Stojanović napisao knjigu, bio je prisutan kada je predsednik Opštine Dubrava u Zagrebu odlučio da ulica u kojoj je sedište Jugotona dobije ime Niška ulica. Tada je, prema svedočanstvu Cvetkovića Robija, koje prenosi Stojanović, generalni direktor Jugotona Slavko Кorpun, razgovarao sa predsednikom Opštine Dubrava i ukazao mu na to da su iz niškog studija potekli mnogi popularni snimci.
„On je rekao da je Radio Niš bio zaslužan za značajne prihode koje je Opština Dubrava ostvarivala. Na to mu je predsednik opštine odgovorio, da se, ako je zaista tako, ulica u kojoj se nalazio Jugoton više neće zvati Pokupska, već Niška ulica“, nastavlja Stojanović.
Ova odluka je, kako apostrofira Stojanović, u Hrvatskoj tada pozdravljana.
Кako je prekinuta saradnja?
Usled ratnih okolnosti, Niška ulica, u kojoj je bilo sedište Jugotona, preimenovana je u Ulicu Grada Vukovara.
Đorđe Кekić, koji je sedamdesetih i osamdesetih radio u odeljenju propagande u Jugotonu i sarađivao sa radio-stanicama, kaže za UNS da se seća saradnje koju su imali Jugoton i Radio Niš.
„Saradnja je bila jako lepa i trajala je godinama. Obrad Jovović je bio tada odgovoran za nju. Ugovor sa Radio Nišom prestao je da važi 1988. godine, ali smo nakon toga još radili zajedno. Prekinuli smo jer nismo imali više interesa i pevača koji bi snimali u Radio Nišu. Jugoton se tada okrenuo zabavnoj muzici“, kaže Кekić za UNS.
O ovoj saradnji UNS-u je na otkrivanju murala novinaru Miloradu Doderoviću pričao i niški novinar Dragan Žika Stojanović, rekavši da je Eštref, deda Eška Кurtića, umetnika koji je osmislio idejni nacrt i oslikao ovaj mural, bio jedan od osnivača orkestra u Radio Nišu. I Eštref je, dodao je Stojanović, bio u Radio Nišu, kada je, zbog saradnje sa Jugotonom, ulica u Opštini Dubrava nazvana Niškom.
Na početku Obrenovićeve ulice u Nišu nalazila se, kaže Jugotonova prodavnica ploča, koja je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka bila kultno mesto.
"Tamo smo mogli da pronađemo mnoge svetske muzičke hitove. Jugoton je imao svoja licencna izdanja. Mi smo tamo dolazili kako bismo preslušavali hitove. Bila je to mala prodavnica ploča, poput malog bara. Početkom osamdesetih Jugoton je bio glavna izdavačka kuća za novotalasne bendove, a to je moja generacija volela da sluša. Dane smo provodili u Jugotonovoj prodavnici i kupovali licencna izdanja", dodao je.
Sve to, kako je dodao, govori o lepoj saradnji sa Radio Nišom, ali i o uspesima ovog radija, koji je tada imao ujedinjujuću ulogu za sve Nišlije.
Toma Santrač, koji se priseća audicije za spikera u Radio Nišu, kaže da je taj konkurs doživljavao kao prijemni za Sorbonu.
„Tu su kao urednici radili ljudi koji su predstavljali vrh novinarskog i muzičkog stvaralaštva. U to vreme Radio Niš je bio informativna kuća i institucija vredna poštovanja“, dodao je on.
Radio Niš je prestao sa radom 2010. godine i pretvoren je u dopisništvo Radio Beograda 2.
„Od 105 ljudi ostalo je nas dvadesetak. Borio sam se za to da se radio vrati i dobio otkaz od ljudi koji nisu poznavali ni radio ni novinarstvo, već samo politiku“, dodaje Santrač.
Кada se priseti Radio Niša, ostaju mu, kaže, pomešana osećanja.
„Radio sam 42 godine u ovom radiju, ali nakon toga nikad nisam prošao ulicom Lole Ribara. Ne bih to podneo“, naveo je on. I u Zagrebu sigurno postoji neki jugonostalgičar koji se ovako oseća kada se seti Niške ulice.
Autor: A. Ničić Izvor: UNS
Ulica Lole Ribara (foto: A. Ničić/UNS)
Toma Santrač (foto: A. Ničić/UNS)
25.04.2024.
Svaki treći novinar koji je učestvovao u anketi o slobodi medija i bezbednosti novinara, naveo je da mu je prošle godine prećeno zbog novinarskog rada, rezultat je istraživanja „Iza naslova: Pretnje, napadi i pritisci na novinare u Srbiji“, sprovedenog u saradnji sa UNS-om i NUNS-om i uz podršku Saveta Evrope i Evropske unije.
25.04.2024.
Istraživanje o sIstraživanje o slobodi medija: Polovina anketiranih novinara podlegla autocenzuri, a trećina se suočavala sa pretnjamalobodi medija: Polovina anketiranih novinara podlegla autocenzuri, a trećina se suočavala sa pretnjama
Svaki treći novinar koji je učestvovao u anketi o slobodi medija i bezbednosti novinara, naveo je da mu je prošle godine prećeno zbog novinarskog rada, rezultat je istraživanja „Iza naslova: Pretnje, napadi i pritisci na novinare u Srbiji“, sprovedenog u saradnji sa UNS-om i NUNS-om i uz podršku Saveta Evrope i Evropske unije.
Istraživanje o bezbednosti novinara u 2023. godini zasnovano je na anketi u kojoj je učestvovalo 130 novinara i medijskih radnika. Autor izveštaja je Ivo Čolović.
Najčešći vid represije koji su novinari navodili su institucionalni pritisci (46,2 odsto) u koje se ubrajaju onemogućavanje pristupa medijskim događajima i zloupotreba položaja nadležnih organa. Drugi najčešći vid ugrožavanja slobode medija su ekonomski pritisci ili nesigurnost posla (40,2 odsto), a prate ih verbalne pretnje (30,5 odsto).
Novinari koji izveštavaju o nezakonitim radnjama i korupciji uglavnom su navodili da su pretnje prijavljivali policiji i tužilaštvu, dok su novinari koji izveštavaju o dnevnim aktuelnostima u najvećoj meri navodili da nisu prijavili pretnje.
Reagovanje nadležnih organa u slučajevima prijavljenih pretnji gotovi svi novinari ocenili su kao neadekvatno (90 odsto). Najveći broj pretnji, kako su naveli ispitanici, dolazio je od anonimnih pošiljalaca (14,1 odsto), građana koji se izjašnjavaju kao pristalice neke političke stranke (14,1 odsto) i javnih funkcionera (13,1 odsto).
Svaki četvrti novinar koji je bio izloženi pretnjama, napadima i pritiscima, naveo je da su ove situacije uticale na njegovo fizičko zdravlje, dok je 40 odsto ispitanika primetilo anksioznost, osećaj nelagodnosti i strepnju.
Od boljeg pravnog statusa novinara do ređe samocenzure
Novinari u Srbiji se, kako je anketa pokazala, u velikoj meri suočavaju sa digitalnim nasiljem i rastućom autocenzurom. O tome govori i podatak da je više od polovine anketiranih novinara priznalo je da su odustali od objavljivanja nekog medijskog sadržaja koji su proizveli. Kao najčešće razloge za ovakvu odluku novinari su navodili strah za bezbednost, pritisak od poslodavca i etičke dileme.
Do samocenzure u najvećoj meri dovode politički i ekonomski pritisci. Ipak, kada su direktno upitani da li vlasnici utiču na samocenzuru svojim neprikladnim postupcima, ispitanici su bili podeljenih mišljenja. Polovina je tako smatrala da vlasnici nemaju uticaj na odluku novinara da nešto ne objavi, dok je polovina smatrala da ovaj uticaj ipak postoji.
U istraživanju su na osnovu odgovora ispitanika izdvojena tri elementa koja bi mogla dovesti do smanjenja autocenzure. U pitanju su veći uticaj javnosti i zalaganje za slobodu medija, regulisan pravni status novinara i poboljšana pravna zaštita novinara. Iako nedostatak pravne zaštite nije prepoznat kao jedan od glavnih faktora koji dovode do autocenzure, novinari smatraju da bi poboljšanje pravnog okvira i zaštita novinara ipak doprineli smanjenju samocenzure među novinarima.
Osim porasta samocenzure, kako se navodi u istraživanju, zabrinjavajući podatak je i da je 40 odsto novinara navelo da se suočava sa digitalnim uznemiravanjem. Kao najčešće oblike digitalnog uznemiravanja novinari su naveli sajber nasilje, uznemiravanje putem objava i komentara i lažno predstavljanje.
Autor: A.N. Izvor: UNS
24.04.2024.
U sveprisutnom narativu uticaja veštačke inteligencije (VI) na različitim poljima brojne su nepoznanice i dileme u oblasti medija i kulture. Šta znamo o veštačkoj inteligenciji, koliko i kako je koristimo u svom radu, kakva nas budućnost čeka u suživotu sa njom? Na ova pitanja odgovaramo kroz istraživanja na temu Mogućnosti i izazovi veštačke inteligencije (VI) u kulturi i medijima, kroz medijski projekat Possibilities and Challenges of Artificial Intelligenc
18.04.2024.
Kao jedno od važnih UNS-ovih istraživanja izdvojio je i Istraživanje o ubijenim i nestalim novinarima na KiM, istakavši da se time niko pre UNS-a nije bavio. Dodao je i da u dva do tri slučaja postoje elementi koji bi bili značajni za pravljenje pomaka u istrazi.