Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Velika i važna pobeda

11.06.2021.
UNS

Zahvaljujem Vladimiru Radomiroviću zato što je baš meni i mome ocu dodelio tako važne uloge u pobedi Živojina Rakočevića na izborima za predsednika UNS-a. Nije mala stvar kada bivši predsednik, neposredno po gubitku fotelje, koju je branio doslovno svim sredstvima, baš vama i vašoj porodici posveti svoj oproštajni, gnevni, osvetoljubivi članak. Jer, po opštem mišljenju, pobeda Živojina Rakočevića na izborima za predsednika UNS-a predstavlja događaj od ogromne važnosti.

Mome ocu i meni bila bi zaista velika čast ako smo toj pobedi makar i malo doprineli.

Bivšem predsedniku UNSa dugujem zahvalnost i zato što je moju porodicu i mene napao na tako prizeman način i zato što se poslužio izmišljotinama.

Posvedočio je tako, pre svega, o samom sebi. Otac i ja smo, uostalom, imali više sreće od Rakočevića i njegovih kolega iz kosmetskih geta, koje je Radomirović, u žaru kampanje, optužio da su izdajnici Kosova. Uoči izborne skupštine, kada mu je Rakočević pružio ruku, Radomirović je odgovorio psovkom. Sada je, verujem, svima jasno zašto članovi UNS-a nisu mogli da glasaju za njega i zašto je izgubio uprkos ulagivanju vlastima, podršci zvučnih imena beogradskog novinarstva i spektakularnom učlanjivanju 350 novih glasača u UNS. Oni koji su ga kandidovali mogli su da vide iza koga su stali.

Čujem da su se mnogi pokajali. Ali ima i onih koji nastavljaju ovu postidnu kampanju, sve pozivajući se na britanske standarde i na naš „evropski kurs“. Radomirovićevo predsednikovanje je prošlost i nema potrebe da mu se posvećuje previše slovnih znakova. Više neću odgovarati na njegove napade.

Pošto je počeo da baca blato i na moju porodicu, red je ipak da ovom prilikom obavestim čitaoce da, kada sam napisao prvi tekst za „Pečat“ o Radomirovićevoj harangi protiv novinara sa KiM (objavljen 30.4.2021), nisam znao da je moj otac kandidovan za člana Upravnog odbora UNS-a. Nasuprot

Radomirovićevim izmišljotinama, za ovu neplaćenu funkciju, na inicijativu Petra Trajkovića, kandidovao ga je Klub veterana UNS-a (17. 4. 2021). Veteranima je, naime, dosadilo da ih Radomirović i njegovi prijatelji tretiraju kao ljude drugog reda. Oduzeli su im punopravno članstvo u UNS-u i proglasili ih „pridruženim članovima“. Za neupućene, dovoljno je samo da se pročita sa kakvim potcenjivačkim tonom bivši predsednik piše o veteranima i o mome ocu, članu UNS-a od 1958. godine. Zato su odlučili da na ovim izborima u upravi imaju svog kandidata. I naravno, odbili su ih sa obrazloženjem da na listi predlagača nije bilo dovoljno „punopravnih članova“. Veterani nisu posustali, pridružilo im se još „punopravnih“ i kandidatura je odobrena (25. 4. 2021).

Na skupštini su, uprkos godinama, opasnosti od pandemije i neprijatnoj atmosferi, za razliku od Radomirovićevih prijatelja, ostali do kraja, glasali i pobedili.

Moram da priznam da je bilo zaista lepo naći se, rame uz rame, sa svojim ocem i njegovim veteranima, sa Živojinom Rakočevićem i njegovim kolegama iz kosmetskih geta, u jednoj ovako časnoj i pravednoj bici.

Kada sam, na društvenim mrežama, video da je na izbornu skupštinu iz Orahovca došla i Olivera Radić, znao sam da ne možemo da izgubimo. Duboka podela između otuđenih, medijskih, poslovnih i političkih elita s jedne, i ogromne većine obespravljenog naroda s druge strane predstavlja jedan od najvažnijih fenomena današnjice. Ta podela je moralna, kulturna i klasna.

U Srbiji, stav prema Kosovu i Metohiji predstavlja ključnu liniju razdvajanja. Već sam pisao o tome da se Srbi južno od Ibra, koji su izdržali više od 20 godina neprijateljske okupacije, danas iseljavaju brže nego ikada. Oni više ne osećaju bilo kakvu pomoć i podršku svoje države.

Pokušaj da se jednim zamahom sablje odseku glave Živojina Rakočevića, Budimira Ničića i Darka Dimitrijevića, predstavljao je svesnu nameru da Srbi iz kosmetskih geta budu konačno ućutkani i slomljeni.

Pobedom Živojina Rakočevića ta opasnost je, makar privremeno, minula. Obični, pristojni članovi UNSa, ne samo s KiM nego iz Beograda i cele Srbije, oni koji nisu dozvolili da im bilo ko naređuje kako da glasaju, održali su nam dragocenu lekciju iz solidarnosti, upornosti i rodoljublja. Za to ohrabrenje ovo društvo duguje im zahvalnost.

 Našim sunarodnicima iz kosmetskih geta, još jednom, sve čestitke na pobedi, uz pozdrav dogodine u Prizrenu!

IZVOR: "Pečat"

Najnovije