Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Deset razloga zbog kojih treba ugasiti REM

24.09.2020.
Kovacevic

Republička radio-difuzna organizacija (RRA) osnovana je 9. jula 2003.godine u skladu sa Zakonom o radiodifuziji, kao nezavisna organizacija koja vrši javna ovlašćenja sa ciljem obezbeđivanja uslova za efikasno sprovođenje i unapređenje utvrđene radiodifuzne politike.
Za više od dve decenije rada RRA (sada REM) postao je jedna od najomraženijih institucija u Srbiji. 
Njanim radom nije zadovoljna Evropska komisija koja u svakom izveštaju ima niz primedbi na rad srpskog regulatora. Poslanici vladajuće većine godinama imaju primedbe na njihov rad. Postavili su na desetine poslaničkih pitanja zahtevajući da se "pročešlja" rad REM-a. Opozicija smatra da su članovi Saveta nesposobni, korumpirani da rade u interesu vlasti, domaće lokalne televizije su u očajnom, ponižavajućem, položaju i jedino nad njima REM demonstrira svoju silu, dok pojedine nacionalne televizije ne haju mnogo na pretnje koje im šalje regulator. Obični gledaoci besni su zbog primitivizma i prostakluka koji jedino ne smeta televizijama koje ih emituju i članovima Saveta REM-a.
Dakle, izuzev ljudi koji rade i primaju vrlo visoke plate u REM-u, članova njihovih porodica, radom REM-a apsolutno su zadovoljni jedino u Junajted grupi. U SBB i na prekograničnim televizijama koje su u vlasništvu moćne kompanije puni su hvale na rad regulatora, jer zakoni nad kojima vrši nadzor REM (Zakon o elektronskim medijima i Zakon o oglašavanju) ne važe za firme Junajted grupe.
Evo samo deset (od sto) razloga zbog kojih REM treba ukinuti:
1) Dozvole koje REM izdaje (i naplaćuje) nemaju nikakvu vrednost jer ta dozvola ne garantuje emiteru da će televizija biti u mreži operatora.
REM je glavni krivac za gašenje velikog broja lokalnih medija i njihov težak položaj jer nije svim medijima omogućio iste tržišne uslove ,pošto strane televizije nemaju nikakve obaveze i izdatke jer u Srbiji nisu poreski obveznici i rade na crno.
2) REM ne utvrđuje logičku numeraciju televizija već to čine operatori, pa je tako na najmoćnijoj mreži koja pokriva više od 50% teritorije na broju  1 kablovski kanal koji nema dozvolu REM-a i ne plaća nadoknadu, a javni servis, koji finansiraju svi građani, "skliznuo" na drugo mesto.
3) Oduzeo je dozvolu i ugasio TV ART jedinu televiziju u Srbiji koja se bavila kulturom zbog neredovnog plaćanja nadoknade, a da nije našao modus da se ovoj televiziji umanji nadoknada zbog specifičnosti i sadržaja programa.
4) REM je još 2006. godine dozvolio da se rijaliti programi emituju u dnevnim terminima i direktan je krivac jer nije uredio ovu oblast već je dozvolio da se na televizijama koje koriste državne resurse plasira primitivizam, nasilje, prostakluk i da se od osoba sa kriminalnim dosijeima prave medijske ličnosti i tv zvezde. Ti programi nikada nisu posebno oporezovani i tim sredstvima stimulisane televizije koje afirmišu kulturu, pristojnost, lepo ponašanje i druge vrednosti, pa je čak dozvolio da neke televizije te nakaradne programe nazivaju humorističko-zabavnim sadržajima.
5) REM je dozvolio da godinama tzv. „prekogranične“ televizije svoje programe u kablovskim mrežama u Srbiji (re)emituju protivzakonito, da se ti programi prekrajaju ubacivanjem srpskih reklama čime je Srbiji naneta šteta koja se meri stotinama miliona evra.
6) REM, koji po zakonu vrši nadzor nad operatorima, omogućio je da se u kablovskim mrežama reemituju strane televizije čiji  se izvorni programi prekrajaju i menjaju.
7) REM je vršio nadzor nad prekograničnim kanalima za vreme predizborne kampanje, iako po zakonu on može to da čini samo nad televizijama kojima je izdao dozvolu. Istovremeno je na svom sajtu objavio saopštenje u kojem tvrdi da nema saznanja da se na prekograničnim televizijama emituju srpske reklame jer ne vrši monitoring nad tim kanalima.
8) REM nije ispunio zakonsku obavezu da sačini listu događaja od posebnog značaja, kojom se utvrđuje koje televizije imaju ekskluzivna prava na prenose tih događaja, pa tako gledaoci u  Srbiji ne mogu da prate utakmice srpskih reprezentacija, koje se sada emituju na kablovskoj televiziji, a uslov za prenos ovih događaja je pokrivenost cele države i slobodan pristup, a ovaj kablovski kanal mogu da prate samo oni koji su pretplaćeni na mrežu SBB-a, ali  REM-u to ne smeta. 
9) Po Zakonu o oglašavanju (član 74) REM vrši nadzor nad primenom ovog zakona u pogledu oglašavanja  u elektronskim medijima, ali on to ne čini pa je omogućio da se srpske reklame emituju i na stranim (prekograničim) kanalima iako je to ovim zakonom (član 27) eksplicitno zabranjeno.
10) Zato što godinama REM nema predsednika, već tu ulogu, iz nepoznatih razloga, obavlja zamenik predsednika.
Pošto sam sa nekim ljudima iz sadašnjeg saziva Saveta u dobrim odnosima i često me pitaju da im protumačim neke članove zakona i Кonvencije o prekograničnoj televiziji, ostalih 90 razloga za gašenje, odnosno reorganizaciju, ovog tela čuvam za sledeći tekst koji će se još manje dopasti onima koji su učinili da ovo telo bude omraženo u našoj celokupnoj javnosti.
Za loš imidž REM-a krivi su oni koji glasaju i donose odluke, ali objektivno „nož i pogača“ su u rukama stručnih službi ovog tela, možda i nekih sa strane koji im sufliraju, a članovi Saveta, koji obično u REM dolaze jedino kada su sednice, su najčešće samo obična glasačka mašina.
IZVOR: "Politika"

Najnovije