Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Sindikati su suviše humanistički orijentisani za moderan svet

29.12.2020.
Glišić

Sindikati su suviše humanistički orijentisani za moderan svet

- Novinari i medijski radnici obespravljeni, bez sindikalne zaštite, pretvoreni u prekarijat. Većina lokalnih sredina po Srbiji ostala bez medijske pokrivenosti jer su privatizaciom mnogi lokalni i regionalni mediji pogašeni. Centralni mediji ne vode računa o javnom interesu u informisanju već zastupaju interese svojih vlasnika ili otuđenih centara moći bilo domaćih bilo stranih. Senzacionalizam, primitivizam i govor mržnje preovlađuje u komercijalnim medijima kada se isti bave informativom...

Ovako Vladan Glišić, poslanik u Skupštni Srbije na početku razgovora  za SINOS  skicira našu medijsku sliku.

o Кako ocenjujete efekte medijske reforme u Srbiji, usvajanje seta medijskih zakona 2014?

-Smatram taj set zakona potpunim promašajem. Izvršena je brutalna privatizacija medija a svi ciljevi zbog kojih je to učinjeno su promašeni. Javni prostor danas je zagađeniji nepristojnošću i govorom mržnje, politička opozicija i vlast su ušančeni u svojim medijima, javni medijski servisi ne otvaraju mogućnost da se novi ljudi i nove ideje čuju....

Jedino što je planirano a što je ostvareno jeste progon države iz medija i pokazalo se da je stanje medija bez države u njima mnogostruko gore nego što je to bilo u vreme kada je država imala svoje učešće u medijskoj sferi....ono malo medija u kojima su ostali tragovi državnog uticaja danas su ostrva medijske pristojnosti, novinarskog profesionalizma i kakve takve sindikalne zaštite novinara i medijskih radnika

o Zašto je u Srbiji država proterana iz medija?

Ne samo u Srbiji već svuda gde je neoliberalni totalitarizam osvojio narode i države i ukinuo im ili značajno ograničio suverenitet, država je proterana iz svih sfera društvenog života. To je njihova ideja o što manje države i njene intervencije a što više tržišta i njegove „samoregulacije“ u društvu. Pogotovo je ovo bitno u sferi medija jer oni su sredstvo za oblikovanje svesti jednog naroda, društva i građana. Protiv oligarhijskog  upravljanja i zlostavljanja građana, narod  kao jedinu odbranu ima državu. Zato je i sklanjuju, smanjuju i ukidaju gde god to mogu pa i u oblasti medija. Razoružavaju narod i građane kako bi ih lakše pretvarali u prekarijat – robove modernog doba.

o Кako „oživeti“ informisanje na lokalu?

Jedini način je ponovno  uspostavljanje javnih servisa na lokalnom i regionalnom nivou. Privatizacija medija na lokalnu je pokazala da su mnoge lokalne sredine ostale bez medijske pokrivenosti svojih lokalnih tema i potreba. Medijska pokrivenost lokalnih zajednica ne sme ostati pitanje dobre volje i profitnog plana vlasnika privatnih medija

o U  kakvim uslovima rade novinari i medijski radnici u Srbiji?

-I jedni i drugi su gurnuti  u prekarijat.  „Uspešnost“ izvedene medijske reforme 2014.godine se ogleda i u tome što je oko 1300 novinara i medijskih radnika ostalno bez posla gašenjem lokalnih i regionalnih medija po Srbiji. Oni su sada na tržištu radne snage – višak i samim tim cena njihovog rada  u medijma je obesmišljena.To je tržište, princip ponude i tražnje.

 

o Кako je nekadašnja sedma sila postala profesija koja se ne ceni a noviari prekarni radnici?

-Vlasnicima kapitala u medijima posle ovakve medijske reforme (2014.god.) olakšano je da skliznu u onu gazdinsku bahatost kristalizovanu u izjavi kako „novinar može da bude svako“. Ta bahatost vlasnika medija i odsustvo države iz ove sfere je dovela do toga da su malobrojni privatni mediji u kojima postoje organizovani sindikati novinara i medijskih radnika. Кada je novinar prekarni radnik, bez ikakve sigurnosti, onda je teško od njega očekivati da brani profesionalni nivo novinarstva i medijsku pismenost.

o Mogu li oni čiji su rad i egzistencija ugroženi da brane javni interes?

-Čuvari javnog interesa su oni koji iza sebe imaju organizovanu silu – novinari (kao i drugi radnici) su to mogli preko jakih sindikata. Sindikate je nekada štitila država.  Danas, svega toga nema i  novinari više nisu sedma sila već tu silu zloupotrebljavaju kapitalisti u medijima.

o Da li mediji štite javni ili interes svojih vlasnika?

-Privatni vlasnik medija, kapitalista u medijima smatra da su oni sredstvo za ostvarenje njegovih interesa, najdirektnije profita. Vrlo retko ili gotovo nikad se njihov privatni interes i potreba za što većim profitom poklapa sa opštim interesima. Dakle, privatizacija medija je suštinski protivna javnom interesu u medijskoj sferi.

o Da li je profesionalno i objektivno novinarstvo danas utopija (i kod nas i u svetu) i kako komentarišete ocene da građani od medija ne žele pravu informaciju nego potvrdu svojih političkih uverenja?

-Oni koji su nekada lagali o tzv. “nezavnisnim medijima“ danas su skinuli masku i govore o „postistini“. Кada izmislite ovakav eufemizam kako bi laž podigli na pijedestal poželjnog i opravdanog u medijima – najmanje vam trebaju nekakvi profesionalni i objektivni novinari. Ako oni pobede nestaće profesionalo i objektivno novinarstvo. Sve ovo dovodi do dubinskog razdora i podela u ovakvim društvima i onda ne postoji prostor za javni dijalog već se svi zatvaraju u svoje političke busije. Između tih busija je brisan prostor i niko ne želi u tom prostoru novinara koji bi da čuje i drugu stranu.

o Nikad teža situacija u medijima, a nema sindikata. Zašto?

-Sindikati su zasnovani na ideji solidarnosti i kao takvi u vremnu relativno normalnog kapitalizma su mogli da budu tolerisani ali danas u vremenu globalnog i totalnog kapitalizma oni su višak i nepotreban relikt prošlosti. Jednostavno, suviše su humanistički orijentisani za moderan svet koji služi kapitalu i profitu pre svega. Tako su postali višak i u medijima. Srbija je ovde samo deo evropskog trenda ali kao država pod kolonijalnom upravom nema prava ni da zadrži onaj nivo sindikalne infrastrukture koje su neke evropske metropole svojim radnicima dozvolile.

o Hoće li nova medijska strategija nešto da promeni na medijskoj sceni…

-Nova medijska strategija ima neka kozmetička poboljšanja pošto je „uspeh“ medijske reforme iz 2014.godine toliko upropastio medijsko stanje u Srbiji da je potrebno bar nešto pokušati da poprave. Ali pošto je sve to kozmetička promena i ovu strategiju možemo oceniti kao „šminkanje pokojnika“.

 

o… I kad je reč o bezbednosti i zaštiti novinara i medijskih radnika?

-Novinare i medijske radnike može da štiti samo jaka državna intervencija. Radnopravni status im se može poboljšati imperativnim zahtevom države da se sindikalno organizuju novinari i medijski radnici u svim medijima.  Zaštita profesionalnog nivoa ,medijske kulture, medijske pismenosti i objektivnog novinarstva je moguća uvođenjem instituta licenciranih novinara i obavezi svake redakcije da imaju određen broj licenciranih novinara kako bi mogli da organizuju medijski rad. Bezbednost novinara se postiže kroz davanje statusa službenog lica licenciranom novinaru. Sve ovo može da uradi država ako se vrati u medijsku sferu.

o Кad predsednica Vlade Srbije  javno obeća predsednici Evropske komisije da će njen kabinet preduzeti sve mere da obezbedi slobodu medija u Srbiji, kako vi to čitate?

-Citiraću Mišu Đurkovića iz  njegovog nedavnog  teksta u „Politici“:“Ne samo Skupština, nego je čak i Vlada pretvorena u pomoćni organ Predsedništva Srbije, gde je koncentrisana sva moć danas“. To znaju i oni u Evropskoj komisiji ali su saučesnici uništavanja medija u Srbiji jer je sve i rađeno saglasno diktatu iz Brisela.

o Biće teško izbaciti ružan i nepriličan govor iz mnogih medija. Ali kako ga proterati iz Skupštine Srbije?

-Skupština Srbije upravo usvaja nekakav Кodeks etičkog ponašanja narodnih poslanika. Međutim, sve je to samo smokvin list na ružnoći golotinje medijskog i društvenog primitivizma u koji smo potpljeni. Skupština i mediji nisu rodno mesto tog primitivizma – to je partijski model koji tri decenije vlada Srbijom. Taj koruptivni model partija je organizovan tako da lideri stranke pretvaraju u privatne firme i kada se pokaže da nemaju nikakvu viziju preobražaja Srbije onda oni počinju da od onih koji drugačije misle stvaraju nerijatelje i tako indukuju neprekidno vanredno stanje i atmosferu građanskog rata u kojoj niko ne dovodi u pitanje njihovu nesposobnost da rešavaju stvarne društvene probleme. Stanje je stalno vanredno, neprijatelj je uvek brojan i svako ko kritikuje vođu,  a karijeristi u stranci napreduju tako što se „dodvoravaju“ vođi i medijski razapinju onoga ko vođi nije po volji. Promenimo partijski model u Srbiji i oslobodićemo i medije i politički prostor od primitivizma koji nas danas guši.

Tekst je deo projekta  koji je podržan sredstvima Grada Beograda. Stavovi  izneti u tekstu nužno ne izražavaju stavove organa koji je sufinansirao projekat.

Izvor: SINOS

Najnovije

Sindikat novinara Srbije