Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Milosav Jukić: SUFINANSIRAJMO SE

01.08.2016.
Jukić

KAKO SAMI KAŽU, STUBOVI MEDIJSKIH ZAKONA SU PRIVATIZACIJA MEDIJA I KONKURSNO SUFINANSIRANJE MEDIJA.

 STUB ZVANI „PRIVATIZACIJA MEDIJA“ JE PRIVATIZACIJA MEDIJA LOKALNE SAMOUPRAVE PARAMA LOKALNE SAMOUPRAVE? KAKO BI KOD NAS MOGLO DRUGAČIJE? ZAR ČOVEK DA DAJE SVOJE PARE ZA NAŠE DOBRO? STUB ZVANI „KONKURSNO SUFINANSIRANJE“ JE PREBACIVANJE PARA GRAĐANA U PRIVATNE DŽEPOVE? NIŠTA NOVO I NEOBIČNO.
Elem, Medijska koalicija (UNS, NUNS, ANEM, LOKAL PRESS, NDNV) se sve vreme žali na lošu primenu seta medijskih zakona. Šta im je tu loše? Neplanirano, razvila se velika borba vlasnika medija bliskih vlasti sa vlasnicima medija oko Medijske koalicije. Prvi dobili mnogo više nego drugi, znači primena je „loša“. Slede obilasci gradova, protesti, pozivi „poslušnim novinarima“ da se suprotstave cenzuri…
Sada, u ovogodišnjoj podeli para poreskih obveznika, izgleda da su svi zadovoljni. Pupa je puna, nema razloga za saopštenja, za proteste, sve je idealno. Ipak ne, ministar rešio da udara packe – zaneli se u kombinacijama. „Sviraj, sviraj, pa za pojas zadeni“. Reagovao je UNS, pominje kvote i žali se. Druga udruženja imaju jednak broj članova u komisijama a manje članova! Zašto je to tako bitno kada je sve časno i pošteno, pa je svejedno ko je u komisiji. Ili nije svejedno?
Novinari lista Sport štrajkuju. Očekujem da će dobiti podršku dobitnika u postupku „sufinansiranja medijskih sadržaja“. Saopštenjem. Nešto kao „dajemo vam punu podršku u borbi za vaš bolji status u koji smo vas mi uvalili“. Možda i zatraže od vlade da udeli koji projekat vlasniku Sporta kako bi novinari primili plate. Naravno, projekat od javnog interesa.
Kako konkursi izgledaju na republičkom nivou? Medijska koalicija napravi komisiju, učestvuje na konkursu i posle „sveobuhvatne, stručne analize“ članova komisije, dobijaju pare. Sami sebi dali pare. I to za projekat koji je „vrhunskog kvaliteta“, nema razloga u sumnju. Ako je, igrom slučaja, neki član Medijske koalicije i vlasnik medija i „projekat“ njegovog medija „prolazi“. Naravno, i „tu se radi o kvalitetu“. Vlasnicima medija bliskim vlastima ovde nema mesta. A, novinari? „Polako Đole“ s ti novinari.
Na lokalnom nivou druga priča. Članovi komisija, koje opet većinom daje Medijska koalicija, kao da su neki drugi ljudi. Većinu sredstava odnose vlasnici medija bliskih vlastima, a mrvice ostalima. Ove godine su te mrvice porasle, postale kriške i to oveće. Šta sve dobija pare? Nepostojeći medij, tik pred zasedanje komisije novoformirani medij, internet portali bez novinara i šta sve ne.
Obrazloženja „medijskih stručnjaka“, članova komisije, su za dobar humoristički program. Ne prihvataju sve emisije iz projekta, samo 3 ali personalni troškovi ostaju onoliki koliki su traženi, kao da nema smanjenja broja emisija! Ala su zajebali vlasnika medija, svaka im čast. Umesto 10 čokolada za 1.000 dinara vi uzmete 3 takođe za 1.000 dinara! Prodavac uvređen. Da ste mu dali hiljadarku i ništa niste uzeli, skočio bi da vas bije. „Da mu damo 1 milion preko“! Vide ljudi da se radi o sirotinji pa rekoše da mu daju. Valja se. Za šta mu daju? Nemaju pojma, vlasnik medija će naknadno odlučiti za šta je to. Onda sledi drugi „veliki mediji“. Kada smo onima dali 1 milion preko, red je i ovome da damo nešto, recimo 2 miliona preko. I tako redom, sprdnja sa građanima i njihovim „javnim interesom“.
Novinari? „NOVINARI, O KOJIMA MI TOLIKO VODIMO RAČUNA, VIŠE NISU TAKO BITNI“, reče jedna članica komisije.
Stvarno, kako su prošli novinari u ovim velelepnim medijskim zakonima? U startu je nekoliko hiljada novinara ostalo bez posla. Oni što su ostali na „poslu“ imaju dve mogućnosti, da ćute i trpe ili da i oni ostanu bez posla. NJihov posao jedva čekaju oni što ostadoše na ulici. Vlasniku medija nisu značajni, on živi na račun budžeta, šta ga briga za kvalitet emisije. Kameru u ruke i gledaj gde ide lokalni šerif i ti za njim. Od jutra do mraka imamo prikaze 
funkcionera. Još jedino nema slika njihovog, za zajednicu značajnog, odlaska u WC.
Medijska koalicija – posebna priča. Čovek 3-u-1. I član uprave udruženja, i vlasnik medija i novinar! Udruženje dobija sredstva i na Republičkom i na lokalnom nivou. Na više mesta po malo pa se sakupi. To „malo“ je desetak hiljada evra. Vlasnici medija, što naš narod kaže, vazdisali. Novinari? Pa ne može baš za sve, mora za nekoga i da nema.
Onda sledi poziv Medijske koalicije da se novinari suprotstave cenzuri, da pišu slobodno! Biće to, nego šta. Novinar će pružiti otpor, ostati bez posla i egzistencije ali će zato Medijska koalicija, dobro situirana, da štedro daje podršku novinaru. Živela sloboda govora u modernoj varijanti.
Javni interes? Tu nema dileme, javni interes je da svi živimo bolje. Mora se od nečega početi, neka to bude od Medijske koalicije i vlasnika medija. Idimo redom, možda nekada i na nas dođe red.
Ostaje jedan mali problem, šta kada Srbin ukapira o čemu se radi? Hoćemo li sledeće godine imati milion vlasnika medija, a svaki vlasnik će imati po stotinak portala?  Da li ćemo šleperima prenositi konkursnu dokumentaciju do komisije. Hoće li zasedanje komisije biti višemesečno? Na kom TV programu će se prenositi taj rijaliti?
Na kraju dajem punu podršku zahtevu Medijske koalicije iliti vlasnika medija, ko će znati, da se suma iz budžeta („za finansiranje medijskih sadržaja“) poveća na 2%. Treba još više, 100%, uzeti sve. Ako ne bude dovoljno, ugasiti RTV i ta sredstva prebaciti u „sufinansiranje“.  I RTS, ako zagusti. Nego šta.

IZVOR: Nosti dana.rs, Milosav Jukić

 

Najnovije