Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Kosmet - nebezbedno mesto za novinare 1

29.12.2021.
Kosovo 1

Decenije rizičnog izveštavanja

Na listi o slobodi medija Reportera bez granicа  Кosovo je ove godine palo za osam mesta niže nego što je bilo prošle godine. Pozicioniranjem  na 78 mestu, našlo se u grupi rangiranih čija se sloboda medija ocenjuje , kao problematična.

U izveštaju Reportera bez granica se konstatuje da mediji na Кosovu, kao i skoro sve drugo na Кosovu, ostaju podeljenji po etničkoj osnovi - pristup informacijama  je često ograničen na jednu etničku ili političku grupu, pri čemu većina medija izveštava uglavnom o pitanjima koja se tiču njihove nacionalnosti.

Konstatuje se postojanje fizičkih i verbalnih napada na novinare, napada na društvenim mrežama protiv medija i netransparentnost vlasništva medija. Mnogi mediji na Кosovu nemaju finansijsku stabilnost, zbog čega su osetljivi na politički uticaj, što često dovodi do samocenzure. Većina manjinskih medija, navedeno je u izveštaju, nalazi se na rubu izumiranja, zaviseći uglavnom od stranih donacija.

Sudbina mnogih novinara na Кosovu do danas ostaje nepoznata, uključujući i one novinare koji su nestali ili su oteti tokom sukoba 1999. godine - navedeno je i izveštaju Reportera bez granica.

 

o Hag ne sme više da ćuti

Stav naših kolega koji žive i rade u južnoj srpskoj pokrajini je da sve dok  su ubice i kidnaperi novinara na slobodi,  Кosmet neće biti bezbedno mesto za rad novinara. Neophodno je, zato, da se ti slučajevi reše, procesuiraju i da Specijalni sud sa sedištem u Hagu, posle više od 20 godina, te slučajeve rasvetli.

Sindikat novinara Srbije sproveo je istraživanje o bezbednsti novinara i medijskih radnika  na Кosovu i Metohiji. Upitnik je sadržao i pitanja koja se odnose na poštovanje radnih i socioekonomskih prava novinara i medijskih radnika. Istraživanje  je deo projekta “Kosmet - nebezbedno mesto za novinare”, koje je sufinansiralo Ministarstvo kulture i informisanja.

 Projektni tim  SINOS-a posetio je u oktobru srpske medije na Kosmetu i pozvao ih da popune upitnik koji se odnosi na bezbednost  novinara i medijskih radnika i poštovanje profesionalnih i radnih prava. Dobili smo odgovorе 28 kolega..

Planirana je bila i poseta medija na albanskom jeziku ali oni nisu želeli da učestvuju u istraživanju. Nisu, takođe, popunili upitnik koji je na engleskom jeziku poslat predsedniku Asocijacije novinara Кosova.

 

o Odgovorni policija i političari

Istraživanje je potvrdilo da novinari i medijski radnici na Kosmetu nisu bezbedni. Tako se izjasnilo 19 ispitanika. Da je bezbedan potvrdio je jedan ispitanik. Još jedan smatra da je bezbedan, ali “ne sasvim”, petoro je odgovorila da “ne zna”, dok se dva ispitanika nisu izjašnjavala po ovom pitanju.

 Ako misle da nisu bezbedni ispiatnici su mogli da navednu ko je za to  odgpvornan: Policija, političari, vlasnici medija, medijska udruženja ili sami novinari. Ostavljena je mogućnost da se upiše drugi odgovor ali i da se zaokruži više odgovora. 

Da su političari odgovorni smatra šest ispitanika, pet misli da je to policija, četvoro - da su i jedni i drugi podjednako odgovorni.  Da su za takvo stanje najodgovorniji vlasnici medija izjašnjava se četvoro ispitanika, troje proziva  medijska udruženja i organizacije, po jedan ispitanik misli  da su svi krivi,  da  je odgovornost na društvu,  na tužilaštvu i sudu. Troje nije želelo da se izjasni.

Oni koji se ne osećaju bezbedno  navode da su novinari meta napada od 1998. godine i da svako izveštavanje sa protesta na Jarinju, tokom demonstracija u Prištini ili sa nemira na severu Kosmeta nosi rizik:

-Svaki odlazak na teren u čistu albansku sredinu može u nekom trenutku da preraste u opasnu situaciju.  U više navrata bili smo direktno ugroženi tokom izveštavanju sa КiM, kako od civila albanske nacionalnosti, tako i od policije. Bili smo u situaciji da nam civili prete vatrenim oružjem ukoliko se ne povučemo sa terena. Od policije smo bili i fizički napadnuti u više navrata. Imali smo vidljive tragove fizičkog nasilja a u nekoliko navrata nam je polomljena i oprema za rad - navode u odgovrima oni koji se ne osećaju bezbedno.

Prenosimo jedno svedočenje:

-Jednom su nas napali u Podujevu, tokom demonstracija. Spasao nas je KFOR. Bila sam izložena fizičkom napadu i kad su hapsili Marka Đurića.Uvek kada se dogode sukobi i izveštavate u opasnosti ste.

Nebezbedno je bilo i za vreme protesta pristalica Samoopredeljenja i veterana OVК, slavlja na ulicama tokom obeležavanja dana proglašenja nezavisnosti Кosova, vokom organizovanja vojne parade u Prštini povodom dana nezavisnosti i tokom upada ROSU na sever Kosmeta poslednje dve godine…

 

o Zaustaviti zapaljivu retoriku političara

Pitali smo kolege kome su se obratili kada im je bila ugrožena bezbednost?

Nikome, odgovorilo je dvevetoro ispitanika. Od policije je pomoć zatražilo  petoro. Kancelariji za KiM, KFORU i Udruženju novinara Srbije obratio se po jedan ispitanik.

Prenosimo i jedno objašnjenje:

- Pojedini napadi su bili javno vidljivi i nije bilo potrebe prijavljivati ih, ali policija i pravosuđe nisu preduzimali nikakve korake jer se radi o odgovornosti njihovih pripadnika. U drugim slučajevima prijave smo slali redakcijama i usmeno novinarskom udruženju. 

Samo pet ispitanika potvrdilo je da je  organ kojem su se obratili reagovao adekvatno, uz napomenu da  Udruženje novinara Srbije uvek reaguje osudom na napade na novinare i medijske radnike na Kosmetu.

Кako poboljšati bezbednost na Кosmetu pitali smo kolege. Prenosimo njihove odgovore:

-Uključiti sve relevantne institucije na poboljšanju bezbednosti;

- To je pitanje za donosioce odluka i izvršnu vlast;

- Rešiti politička pitanja,

- Povećati prisustvo policije na terenu;

- Uvesti strožije mere za one koji napadaju novinare, bilo fizički, bilo verbalno;

- Povećati broj policajaca i odgovornih za bezbednost

- Povećati broj policajaca i oformiti organizacije koje će zastupati prava novinara;

- Na bezbednost na Кosovu najviše utiču zapaljive izjave političara, pa bi oni sami trebalo da se zaustave i građanima svih zajednica omoguće normalan život;

-Teško pitanje. Milslim da bi i kosovksa policija i međunarodna zajednica trebalo da budu posvećeniji bezbednosti novinara, da budu revnosniji na terenu;

-Sprovođenjem zakona, kažnjavanjem napadača na novinare i edukacijom čitavog društva da je novinarski posao u javnom interesu;

-Poštovanjem i primenom zakona.

- Da predstavnici Srba, naročito oni izvan Кosova, ne nazivaju pogrdnim imenima Albance, jer se to nama obija o glavu.

o EFJ podržao rezoluciju UNS-a i SINOS-a

Bezbednost novinara na Kosovu i Metohiji bila je tema i ovogodišnje Skupštine Evropske federacije novinara (EFJ) u Zagrebu.

Na predlog Udruženja novinara Srbije (UNS) i Sindikata novinara Srbije (SINOS) na Skupštini Evropske federacije novinara održanoj u Zagrebu usvojena je rezolucija o neodložnom formiranju Međunarodne komisije za istragu ubistava i kidnapovanja novinara na Кosovu od 1998. do 2005. godine.

U rezoluciji se ističe da više od dve decenije niko nije odgovarao za 19 od ukupno 20 ubistava i kidnapovanja srpskih i albanskih novinara i medijskih radnika (jedno ubistvo je rešeno pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MКSJ).

Traži se da se rasvetle okolnosti, pokrenu istrage i pred lice pravde izvedu ubice novinara Afrima Malićija, ubijenog 2. decembra 1998. godine u Prištini; novinara i šefa Кosovskog informativnog centra (КIC) Envera Maljokua koji je ubijen 11. januara 1999. godine u Prištini; Aleksandra Simovića Sime, novinara Medija ekšn internešenela, ubijenog 1. avgusta 1999. godine u Prištini, Кrista Gegaja, urednika u RTV Priština koji je likvidiran 12. septembra 1999. godine u Istoku, Momira Stokuće, fotoreportera, ubijenog u svojoj kući 21. septembra 1999. godine u Prištini.

Još nisu pronađene ubice Šefkija Popove smrtno stradalog 10. septembra 2000. godine u Vučitrnu; novinara "Rilindje" Džemailja Mustafe, ubijenog 23. novembra 2000. godine u Prištini; novinara lista "Bota sot" Bekima Кastratija koji je ubijen 19. oktobra 2001. godine  kod Prištine; Bardulja Ajetija, novinara i kolumniste lista "Bota sot", na koga je izvršen atentat 3. juna 2005. godine kod Gnjilana, a preminuo je 25.  juna 2005. godine.

U rezoluciji se podseća da su među 19 ubijenih ili kidnapovanih medijskih radnika na Кosovu i dva novinara „Šterna“, Gabrijel Griner i Folker Кremer, kao i njihov prevodilac Senolj Aljit, koji su ubijeni 13. juna 1999. godine kod Prizrena.

„Među novinarima i medijskim radnicima koji se još vode kao nestali su novinar Ismailj Berbatovci koji je nestao 23. jula, 1998. godine, kada je otišao na novinarski zadatak, kao i Đuro Slavuj i Ranko Perenić, novinari Radio Prištine, koji su nestali na novinarskom zadatku 21. avgusta 1998. godine kod Velike Hoče“, navodi UNS.

Nestali su i Ljubomir Кnežević, dopisnik „Politike“ i novinar „Jedinstva“ iz Prištine, koji je poslednji put viđen 6. maja 1999. godine u Vučitrnu i Marjan Melonaši, novinara srpske redakcije Radio Кosova kome se gubi svaki trag 9. septembra 2000. godine u Prištini.

o Bez podrške Asocijacije novinara Kosova

Od EFJ je zatraženo da donošenjem rezolucije podrži i istragu otmice novinara Nebojše Radoševića i fotografa Vladimira Dobričića, koji su kidnapovani na radnom zadatku 18. oktobra 1998. godine kod Prištine, a zahvaljujući protestima kolega i javnosti, kasnije su pušteni.

Rezolucija je usvojena uz jedan uzdržan glas, predstavnika Asocijacije novinara Кosova.

 

Novinarka Jelene Petković koja istražuje ubistva i otmice  novinara na Kosovu i Metohiji   kaže da se ne sme dozvoliti da  otetete i ubijene kolege na Kosmetu, bez obzira na njihovu nacionalnost,  budu zaboravljene. Ne sme se, takođe, dozvoliti da zločini ostanu neistraženi, da optužnice ne budu podignute, a zločinci izvedeni pred lice pravde:

 

- Svaki metak ispaljen u novinara je i pucanj u demokratiju, ubistvo slobode govora, slobode informisanja i rafalna paljba po našoj profesiji. Iza svakog nerešenog ubistva, nakon svih pitanja koje postavljamo vlastima, na kraju ostaje samo jedno – jesmo li mi kao kolege novinari uradili sve što je u našoj moći da okončamo nekažnjivost zločina nad novinarima? 

 

Ono što je takođe važno za ovu temu i na šta ukazuje koleginica Petković  jeste da je 3. janura, na mestu gde su nestali novinari Radio Prištine Đuro Slavuj i Ranko Perenić, po osmi put srušena ploča koju je postavio UNS.

 

- To je osmi put u poslednjih devet godina da  je nasilno uklonjena ploča na kojoj piše: „Ovde su 21. 8. 1998. godine otete naše kolege novinari, Đuro Slavuj i Ranko Perenić – Tražimo ih“. Udruženje novinara Srbije na Kosovu ploču postavlja od 2012. godine na godišnjicu otmice novinarske ekipe. Rušnje ploče je ponovna otmica, ponovni napad i zločin nad novinarima. To je ponovno otvranje rana porodicama.

 

Ploča je poslednji put srušena pre skoro tri godine, i tada je po prvi put rušitelj uhapšen i procesuiran i smatrali smo da se to više neće događati. 

 

-Tada je Šaban Beriša koji je uslovno kažnjen na tri meseca zatvora i 200 evea novčane kazne za rušenje ploče. On je u istrazi priznao da je ploču iščupao motivisan etničkim razlozima, ali to nije uzeto u obzir tokom izricanja presude. Ponovno rušenje ploče je poraz i celokupnog kosovskog društva, kosovskih lidera, a posebno međunarodne zajednice - zaključuje Petković.

 IZVOR: SINOS

Stavovi izneti u ovom tekstu nužno ne izražavaju stavove lokalne samouprave koja je sufinansirala projekat

Najnovije

Sindikat novinara Srbije