Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Zašto u medijima budućnosti nema sindikata

30.12.2020.

U Srbiji je registrovn 751 portal, ali bar trećina nije aktivna. Sindikat novinara Srbije istraživao jekakva je finansijska održivost ali i položaj novinara u onlajn medijima koji se smatraju medijima budućnosti.

 

 

U poslednjih 10 godina desile su se velike promene na medijskoj sceni. Sa jedne strane tradicionalni mediji (naročito štampa i radio)  su se suočili sa ozbiljnim izazovima i finansijskim poteškoćama, dok su sa druge strane internet mediji, kao znatno jeftiniji modeli, u ekspanziji. U Srbiji je hiperprodukciji onlajn medija doprineo i proces privatizacije. Nakon izlaska države iz medija, 2014. godine, prema istraživanju SINOS, više od 1300 novinara i medijskih radnika je ostalo bez posla (po ownovu socijalnog programa ili usled gašenja medija ). Odlaskom iz javnih medijskih preduzeća mnogima je šansa za profesionalno angažovanje bila jedino u portalima, međutim ovde su ih dočekali drugačiji uslovi rada. Nekada usko specijalizovani za posao novinara koji pokriva određene teme, snimatelja, montažera, ton majstora.... ovi profesionalci našli su se pred velikim izazovom  - kako savladati sve ove veštine i prilagoditi ih digitalnom dobu.  Drugi, čini se još veći, izazov je kako uspostaviti finansijski održiv model poslovanja.

Uspostavljanje projektnog sufinansiranja medijskih sadržaja, na svim nivoima vlasti, dalo je najveći podsticaj „nicanju“ onlajn medija. Godišnje se u Registru medija registruje više od 100 novih medija, a broj prijavljenih onlajn medija na konkursima u oblasti javnog informisanja iz godine u godinu raste. Tako se veliki broj ovih medija orijentisao isključivo na projektno sufinansiranje. Posledica toga je nestabilno poslovanje ovih medija. Da li će i kako poslovati zavisi od uspeha na konkursu. Nije retka situacija da se ova privredna društva stave u status mirovanja i aktiviraju samo u vreme raspisivanja konkursa.

Siva zona novinarstva

 Zbog ovakvog načina poslovanja najveće posledice snose upravo novinari. Njihov status nije regulisan, naročito prijava na obavezno socijalno osiguranje i prava koja proizilaze iz radnog odnosa. Pitanje poštovanja radnih prava angažovanih kolega u onlajn medijima aktuelno je u Evropskoj i Svetskoj federaciji novinara (EFJ i IFJ), jer je uočeno da  novinari i medijski radnici angažovani u portalima nemaju jednaka radna prava kao kolege u tradicionalnim medijima.

Osnivanje i razvoj internet medija doprinelo je jačanju takozvanog građanskog novinarstva, u situaciji kada se tradicionalni mediji u trci za rejtinzima okreću sve više tabloidnom i senzacionalističkom izveštavanju. Njihov opstanak posebno je važan za lokalne sredine, jer se mediji sa nacionalnim frekvencijama i pokrivenošću retko bave temama koju se važne lokalnom stanovništvu. Ali da bi opstali i stekli nezavisnost u radu ovi mediji moraju da razviju inovativne koncepte poslovanja, a to podrazumeva definisanje adekvatnog biznis modela. Budući da se radi o udruženjima u kojima su angažovane 2-3 osobe ili predizetnicima njihov opstanak će zavisiti od toga koliko ovi novinari ovladaju neophodnim znanjima i veštinama ne samo za kreiranje medijskih sadržaja već i za preduzetništvo na internetu -promociju i plasiranje medijskog sadržaja.

Poslovanje ovih medija nije upitno samo iz ugla finansijske održivosti, već i iz obaveze da se u svom radu pridržavaju svih pravnih propisa kojima je regulisana ova oblast. Iako imaju status samostalnih elektronskih medija i trebalo bi da posluju u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima i Zakonom o elektronskim medijima, u praksi to često nije tako. Portali su, često „siva zona“ novinarstva, jer za objavljivanje sadržaja koje su u suprotnosti sa novinarskim kodeksom i zakonima ne snose adekvatne posledice. Za monitoring sadržaja na televizijama i radio stanicama, kojima izdaje dozvole za rad, nadležan je REM. Budući da je reč o elektronskim medijima REM bi trebao da radi monitoring i ovih medija, ali to u praksi, iz brojnih pa i kadrovskih kapaciteta nije teko.

Nova medijska strategija, nije, nažalost, na adekvatan način rešila pitanje internet medija što je uočio i briselski ekspert  dr  Frančesko Šakitano:

-Ono što nedostaje je obavezna registracija: u ovom trenutku registracija je dobrovoljna i nije obavezna, možda zato što je Vlada smatrala da bi obavezna registracija bila u suprotnosti sa članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) . Teško je zamisliti suprotstavljenost obavezne registracije i ECHR-a jer je registracija obavezna u svim državama članicama EU i predstavlja obavezu za sve operatere koji su aktivni na tržištu. Nova strategija ne rešava ovo pitanje ali predviđa brisanje iz Registra svih medija koji nisu registrovani u skladu sa zakonom. Nije jasno da li bi registracija bila uslov da medij može da posluje; ako ona to ne bi bila (kao što je lako zamisliti), onda je teško razumeti kakve bi bile posledice brisanja iz Registra. Čini se da je još bolje rešenje da svi aktivni medijski akteri imaju obavezu da se registruju (zajedno sa sankcijom ukoliko se ta obaveza ne ispuni)- ocenjuje dr Fračesko,

Namera SINOS-a je bila da istraži kako i u kojim uslovima posluju internet mediji u Srbiji, koliko se u svom radu pridržavaju pravnih propisa i kakav je položaj novinara u onlajn sferi, te šta je sve neophodno unaprediti u radu ovih medija i kojim znanjima i veštinama moraju da ovladaju novinari da bi se prilagodili digitalnom dobu i poboljšali svoj socijalno-ekonomski status.

Mediji su se poslednih decenija značajno promenili. U medijskim kućama, umesto glavnih urednika koji su najčešće bili i direktori, došli su ljudi  iz marketinških kuća. Novinarstvo je za njih biznis u kojem su najvažnije reklame  i politička podrška. Broj novinara se konstantno smanjuje. Sektorske eksperte zamenile su kolege od kojih se zahteva da poseduju brojne veštine koje ranije nisu morali da imaju. Od novinara se očekuje da ume da piše, snima i edituje.  I da je istovremeno televizijski i radijski novinar, da može da radi u pisanim medijima i da pravi blogove. To se kod nas  desilo - prinudno.

 

Sindrom sagorevanja na poslu

U  istraživanju smo naišli na veliki broj novinara koji se žalio na prekovremeni rad upravo zato što je od njih traženo da postanu novinari za sve medije,  da budu  sposobni da se prilagode sadržaju u  mediju u kojem rade – bilo da je štampani ili veb sajt. Za većinu to nije  shvatljivo kao nešto što je deo njihove dalje profesionalizacije, usavršavanja, već je pre svega shvaćen kao teret  - nova neplaćena obaveza.

Poslodavci se opredeljuju za osnivanje portale jer su najjeftniji mediji. Istraživanje je pokazalo da su novinari koji su prelazili na “moderne forme rada”, prelazili često u status sivog tržišta jer rade bez ikakvog ugovora. Iako zvanično ne žele da potvrde mi znamo da ljudi koji rade u novim medijima u značajnom broju  nemaju ugvor o radu  ili je on lako raskidiv. Poslodavci ne dozvoljavaju sindikalno organizovanje.

Psiholog dr Zoran Milivojević za SINOS objašnjava kakve sve  psihičke posledice  za novinare i medijske radnike može imati rad u nedostojnim uslovima:

-Hronični stres, nezadovoljstvo, rad pod velikim pritiskom i kad radite nešto što ne želite da radite ili na način na koji ne želite da radite,  to dovodi do unutrašnjeg konflikta. Čovek onda jednostavno pukne tamo gde je najslabiji. Način života savremenog novinara nije dobar i na neki način je samodestruktivan.

Istraživanje Centra za sindikalizam iz 2015. godine „ Od novinara do nadničara“ pokazalo je da bi mnogi novinari napustili profesiju, samo kada bi imali gde da odu. Danas je situacija još teža. Novinarstvo je za mnoge od najlepše - postalo profesija koja zamara.

-Zamor karakteriše bezvoljnost, jedna vrsta ravnodušnosti, gubitka motivacije. Ljudi su na poslu pa razmišljaju kad će to da prođe, gde ću da odem, mentalno beže iz situacije. To je prva faza onoga što je poznato kao sagorevanje. Taj zamor je unutrašnji otpor našeg nesvesnog ja prema onom poslu koji mi ne želimo, ali iz određenih razloga  ne smemo da ga izgubimo jer moramo da vraćamo kredite, da izdržavamo decu… Mi hoćemo da radimo a naše nesvesno ja nam kaže nemoj to da radiš, to je loše za tebe, to uništava tvoje zdravlje. I taj sindrom sagorevanja je priznat nedavno kao medicinsko stanje i to je već signal da mučimo sebe trudeći se da radimo posao u kome ne samo  da ne uživamo nego, jednostavno, trpimo.

Težak socio-ekonomski položaj novinara i medijskih radnika „ušao“ je u Medijsku strategiju. Ovim dokumentom predviđeno je uspostavljanje socio-ekonomskog dijaloga i potpisivanje granskog kolektivnog ugovora u medijskoj delatnosti. Akcionim planom koji je Vlada Srbije usvojila 3. decembra 2020. godine kao krajnji rok za realizaciju naveden je četvrti kvartal 2020. godine. Granski kolektivni ugovor u medijskoj delatnosti praktično je jedina prava zaštita za odbranu radnih prava u internet medijima.

 Tanja Jakobi,  izvršna direktorka Centra za istraživanje javnih politika upozorava da će do socijalnog dijaloga u medijskoj delatnosti teško doći.

-U  Medijskoj strategiji  malo mesta je posvećeno  ekonomskom položaju novinara.To je negde na margini. Jeste ušao socijalno-ekonomski dijalog, ali ja verujem da bi danas svako dopustio da uđe takva rečenica o socijalnom dijalogu zato što njega uopšte nema. Nigde ga nema. To je nešto kao ukras koji divno stoji ali ničemu ne služi. U našem društvu ne postoji kultura takvog dijaloga. Njega, nažalost, ne ohrabruje ni naša vlada, ni poslodavci. Naprotiv, to je kao neka vrsta tereta jer nije  nešto što je sad za ovu modernu ekonomiju. Mislim da je malo verovatno da će se to desiti iako bi to bilo jako dobro, jer bi postavilo minimalne standarde rada u novinarstvu.

SINOS očekuje opstrukciju Akcionog plana u delu koji se odnosi na socijalni dijalog i potpisivanje  granskog kolektivnog ugovora od vlasnika medija ali i od kolega organizovanih u poslovna medijska udruženja. Oni ne kriju da bi utvrđivanje standrda u isplati zarada i doprinosa zaposlenih  u malim medijima znatno otežalo njihovo i onako teško poslovanje. Stav SINOS-a je tu jasan – onaj ko ne može da isplati plate i doprinose zaposlenima ne treba da bude vlasnik medija. Može da se zaposli kod  poslodavca koji to može da obezbedi.

SINOS će pozvati predstavnike svih sindikata u medijima da budu solidarni i izričiti u uspostavljanju socijalnog dijaloga u medijskoj delatnosti i borbi za dostojanstven rad.

Tekst je deo projekta  „Onlajn mediji, šansa za razvoj preduzetničkog novinarstva ili rad bez zarade„  koji je finansijski podržalo Ministarstvo kulture i informisanja. Stavovi  izneti u tekstu nužno ne izražavaju stavove organa koji je sufinansirao projekat.

Izvor: SINOS

 

 

Najnovije