Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha
Kako do odgovornih medija i novinara kojima verujemo (2)
24.11.2019.
Prema analizi Evropske radiodifuzne unije (EBU), većina građana Srbije ne veruje
medijima pa se po stepenu poverenja naša zemlja nalazi na dnu evropske lestvice. Zašto
je to tako? Koje osobine i sposobnosti treba da poseduje dobar novinar? I kako njegove
karakteristike mogu da odmognu ili pomognu pri sticanju naklonosti javnog mnjenja?Prema analizi Evropske radiodifuzne unije (EBU), većina građana Srbije ne veruje
medijima pa se po stepenu poverenja naša zemlja nalazi na dnu evropske lestvice. Zašto
je to tako? Koje osobine i sposobnosti treba da poseduje dobar novinar? I kako njegove
karakteristike mogu da odmognu ili pomognu pri sticanju naklonosti javnog mnjenja?
-
misiju da podučava, ali treba da bude dobar predavač. To znači da može sa istomlakoćom da priča sa raznim slojevima društva, a da im ipak prenese svoje misli i zrnoznanja. Kao drugo, trebalo bi da bude i dobar psiholog pa da može da prepozna raznebolesti društva. Treba da ima sluha za svakoga i da svaku priču smesti u širi kontekstznačenja. Treće, trebalo bi da poznaje kulturu i običaje svog naroda ili naroda o komeizveštava i kome se obraća jer to znanje daje živost informacijama i kritiku bolju odnjegovog ličnog shvatanja i tumačenja. Kao četvrto, novinarska struka mora da budepelcovana od stranačkog zapošljavanja i političkog mišljenja. Nametanje neke političkeopcije može biti veoma nespretno i nepromišljeno jer može biti neispravno. Mediji trebada budu transparentni, otvoreni, pa čak i kada su u pitanju njihovi izvori. Novinarimoraju da vode račune koje izvore kontaktiraju i kome mogu da veruju. Mediji morajuda budu dostupni. Ne sme da postoji razlika između članaka na internetu i u štampanimnovinama - da na internetu piše ono što u štampi ne sme zbog cenzure.Kada slušaocima i čitaocima pružite izbor, listu opcija, kada im na taj načinukažete poštovanje, oni će vama uzvratiti poverenjem. Ali poverenje se ne može jednomsteći i nikada više igubiti. Naprotiv, ono se teško stiče, a vrlo lako gubi. Poverenje sestalno iznova zaslužuje, a odgovornost prema čitaocima se stalno preispituje dok seneumorno trči prema dalekoj i nikad sasvim jasno vidljivoj istini.U (S)LEPOJ NOVINARSKOJ ULICINjena koleginica Iva Čolić za SINOS navodi:Po nekom nepisanom pravilu o moralu, odgovornosti najviše se priča I piše kada je nje -najmanje. Tako je i sa novinarima. Mogu li postojati - kao što postoje – neodgovornimediji i u njima novinari kojimaverujemo!? Teško.Ko su zapravo novinari? Prodaju li oni, pored cigareta i"unučića", novine na kioskukako je razočarano pomislila bliža i dalja familja moga dede kada im je ponosno rekaoda je dobio posao novinara. Da, novinari zaista prodaju posredno novine kao što to čine ipisci, s ništa manje uspeha I glumci, pozorišni ili filmski – jer im se veruje.
-
Ali ko danas prodaje "VečernjeNovosti" ,"Politiku", "Alo", "Informer", "Srpskitelegraf", "Ilustrovanu Politiku", "Pink", "Hepi", "O2", "Studio B"...Koji je taj N.N.nesretni novinar tih medija kome se veruje? U vremenu kome čitaoci mahom kupujunovine čijim novinarima ne veruju, gledaju tv program koji ne slušaju jer ga je teškozapamtiti. Da li se danas mera poveranja i uspeha gradi na prostakluku i drskosti,brbljivosti i cerekanju? Da li je za to potrebna škola ili je ona prirodni dar?Govori se da se Bogdan Tirnanić i Aleksandar Tijanić nisu dugo družili s knjigom alinekada se verovalo njihovom kao i peru Miroslava Radojčića, Slavoljuba Đukića...Kome da veruju danas kada novinar može da bude svako I – niko? Kako čitaoci Igledaoci da veruju novinarima I medijima kada samisebi ne veruju- još manje u ono štopročitaju, vide, čuju. Nepoverenj je obostrano.Da li su I jedni I dugi ucenjeni I potcenjeni I osuđeni da čekaju "neka bolja vremena"?Kako ohrabriti novinare? Primanjima. Koliko košta novinarska hrabrost, što je drugoime za elementarni profesionalizam - 500,600 ili 700 evra? Pozicija? Koja? Uredničkomesto-kao kontrolna stanica da ne procuri pogled, mišljenje, stav, procena, analiza kojanije deo horskog pevanja.Svi mediji su "danas" slobodni! Čujemo to često odministara, premijera, predsednikadržave čime posredno priznaju "jučerašnju" medijsku neslobodu prethodnog perioda.Ima li stila i mere u današnjim medijima? Koliko ste sebe puta "uhvatili" da ste poslenekog pročitanog teksta, komentara za sebe- da ne čuje neko - rekli: Svaka mu je namestu.Da li bi se zaista nešto promenilo u radu i pisanju novinara "Informera", "Novosti","Pinka" i dr.da umesto plastičnih stolica dobiju tapacirane, kožne i da zamašćene i izbledele tastaturezameni najsavremenija kompjuterska konfiguracija?Teško da bi za one rastereće ne bilo kakvih briga da misle vlastitom glavom ili oni kojisu tražili da "verujete njihovim - a ne vlastitim - očima" to bila neka vrstaprofesionlanog i moralnog izazova.Svaka vrsta iskoraka, smatra se nepotrebnim gubljenjem vremena i energije pa iugožavanjem vlastite egzistencije. Eventualana "inovacija" za novinare u pisanimmedijima je krajnje sužena jer se na papiru svevidi, dokoni u elektronskim medijimaipak imaju ne tako tanku šansu da makar "progovore" snimljenim kadrom, nemomslikom, gegom ali ne dalje i više od toga.Novinari danas ne čitaju, ne uče...Pritom teško je očekivati da ih najveći broj u rednikanečemu nauče koji su i sami osuđeni na privremenost vlastite pozicije i pod lakimteretom pogrešnog uverenja da više znaju odonih kojima i ne pokušavaju to da objasne,upute.
-
Slobodu, kreativnost, smelost novinarima niko neće doneti na "tacni"već se za to morajudase izbore - ako su novinari.Izvor SINOSStavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavoveorgana koji je dodelio sredstva