Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Novinarstvo kakvo želim

29.12.2017.
img

Novinar piše samo istinu! Ovaj visoki zahtev novinarske etike služi na čast svakome ko uspe da ga ostvari. Jer, do istine  se ne stiže samo  željom I realnošću da se istina kaže. Neophodna je I sposobnost da se istina sazna I razume, a zatim da se argumentovano kaže I odbrani - zapisao je u svojoj “Novinarskoj radionici” i Dušan Djurić, novinar I učitelj generacija koje su stasavale  u drugoj polovini prošlog veka.

Polemike o tome koliko novinar može da bude objektivan uvek su bile aktuelne.  U “Njujork Tajmsu” još 1936. godine zabeležena I ova rečenica: ”Niko ne može biti objektivan, ali objektivnost mora biti cilj”.

Malo vredi ako dobronameran a neuk strelac promaši metu. Promašiće je ili zbog neznanja, ili zbog neveštine, ili zbog pogrešnih ideja. O tome Marks kaže sledeće:Ideje koje ovladaju našom mišlju, potčinjavaju sebi naša ubgeđenja, ka njima naš razum prikriva našu svest  a to su veze iz kojih se nije moguće iščupati, a da ne pokidamo svoje srce, to su demoni koje čovek može da pobedi tek ako im se potčini”.

Nemački publicist Paul Zete tvrdio je: “Sloboda štampe je sloboda dve stotine bogatih ljudi da šire svoje mišljenje. Slobodan je ko je bogat”.

U knjizi “ 1000 Amerikanaca “ Džordž Seldeses je zapisao: ”Mi se u Americi hvalimo da imamo najslobodmniju štampu na svetu, a o javnom mnjenu govorimo kao o najvećoj snazi u zemlji. Međutim, naša je štampa slobodna samo onoliko koliko to želi nekolicina ljudi koji su njeni  vlasnici, ili je kontrolišu ili je pod njihovim uticajem.

Novinarski magnat Ljus je još 1937. godine izjavio: “Pokažite mi čoveka koji tvrdi da je objektivan,pokazaću vam čoveka punog iluzije”.  Svetozar Marković ukazivao je da “svaki list koji se oglušuje o istinu pod pritiskom moćnika u opasnosti  je da bude odbačen”.

Dušan  Đurić zabeležio  je u svojoj “Novinarskoj radionici” I stav jednog vojnog cenzora:

“Ja narodu ne bih rekao ništa dok se rat ne završi, a onda bih mu rekao ko je pobedio”.

Svako ima, zaključuje  Dušan Djurioć, I list I publiku I cenzore kakve zaslužuje.

Da li mi u Srbiji zaslužujemo ovakve medije?  Kako  se protiv cenzure I autocenzure, koja je  dominatna u našem vremenu, možemo boriti u uslovima straha, siromaštva I korupcije pitanje je za našu profesiju.  U zemljama koje su nam uzor postoje jaki novinarski  sindikati, dovoljno moćni da se suprotstave svakom pritisku.  Mi nemamo takav oslonac.  Novinari I medijski radnici u Srbiji  ne smeju ili neće da se sindikalno organizuju. Buduće kolege ne znaju gotovo ništa o delovanju  novinarskih udruženja I sindikata. Ne prate  medijsko zakonodavstvo, ne znaju mnogo o medijskoj strategiji , ali su svesni da stanje  nije dobro I da se nešto mora menjati. To je potvrdilo I istraživanje Sindikata novinara Srbije u okviru  projekta “Novinarstvo kakvo želim”,  podržano od Ministarstva kulture I informisanja  na konkursu za projektno sufinasiranje medijskih sadržaja 2017.  godine. To je bila I tema za razgovor  sa dr Stanankom Crnobrnjom, profesorom Fakulteta  za medije I komunikacije u Beogradu I članom Radne grupe za izradu nove medijske strategije Ministarstva kulture I informisanja.

o Hoće li biti novinarstvo (globalno) svedeno na on-lajn i društvene mreže ili će veliki mediji preživeti ovu krizu I vratiti se još jači.

-Malo je masovnih medija koji su, tokom prolednjih sto pedeset godina, nestali sa medijskog tržišta. U svakom vremenu  postojala je hijerarhija gde je na vrhu tog poretka bio najsnažniji I najuticajniji medij. Tako su se, u tom nizu, izmenjali : masovna dnevna štampa, radio, film, televizija a, sada, nastupa vreme dominacije on-lajn medija. Internet I televizija stvaraju brak iz računa upravo zbog toga što su TV vesti moćan format koji ne može biti direktno zamenjen ‘prebiranjem’ I traženjem vesti po internetu. Sa druge strane, I štampani mediji, seleći se  u digitalne formate, I dalje zadržavaju novinarstvo kao svoju glavnu delatnost. Stara vremena se nikada neće vratiti ali će se pojaviti  moćni, hibridni mediji, koji će na više platformi, odjednom,

od mobilnih telefona, preko televizora, do laptopova, a kasnije I do virtuelnih 3D platformi , u svojoj osnovnoj delatnosti imati ‘pakovanje’ vesti. Stoga profesija novinar biće traženija nego okada.

o Kakva je uloga medijskih udružeja i sindikata? Hočemo li biti puki izvršioci političko ekonomskih lobija ili "sedema sila"?

-U neumoljivoj koncentraciji i konsolidaciji medija, gde mali broj mega kompanija drži preko 80% medijskog tržišta u svetu, sindikalno organizovanje profesionalnih novinara I medijskih radnika je od životne važnosti za opstanak same profesije, za njen siguran ekonomski I društveni položaj I status a, sledstveno tome, I za kvalitetno novinarstvo, slobodno I tačno informisanje javnosti, slobodu medija uopšte. Bez ekonomski nezavisnih novinara nema ni slobodnih medija. To je teška borba, u kojoj se prava novinara stalno dovode u pitanje a njihov ekonomski položaj I zaštita radnog mesta postaju sve neizvesniji. Jedino snažne, brojne, sindikalne organizacije mogu novinarima da osiguraju I povoljne kolektivne ugovore a samim tim I kvalitetne uslove za život i rad. U svakom vremenu postojala je težnja vlasnika ili država da kontrolišu medije. Tako je I danas, ali razlika je u tome što su medijski radnici ugroženi upravo odbijanjem poslodavaca, u mnogim državama, da prihvate socijalni dijalog I time osiguraju kvalitetan medijski ambijent.

o  Kakvu budućnost predvidjate srpskom novinarstvu i koje korake treba preduzet?

Srpsko novinarstvo, kao profesija, već duže vreme je podeljeno, pa čak I zavađeno, što ne govori dobro ni o sadašnjosti ni o budućnosti. Ako naše novinarstvo ne nađe način da se samo-reguliše I da socijalnim dijalogom na liniji poslodavci-novinari-država-publika, ostvari stabilnost medijske produkcije I kvalitet sadržaja, ono će još više da slabiti a mediji će postajati sve lakši plen za strane medijske konglomerate. U tom slučaju preti opasnost potpunog zapadanja u medjunarodni, komercijalni, novinarski standard koji iskazuje interese svojih međunarodnih vlasnika, a interese domaće publike, u najvećoj meri, ‘zadovoljava’ popularnim pa I tabloidnim sadržajima, bez ulaženja u važne društvene I kulturne teme.

o Strategija - hoće li ‘proći" nadležne instance i hoće li nam nešto dobro doneti?

-Ne mogu da se bavim predviđanjima te vrste. Znam da će strategija sadržati najbolja stručna rešenja koja bi, u slučaju da budu prihvaćena i primenjena, značajno unaprdila medije u Srbiji. Na političkom faktoru je da proceni ima li hrabrosti da ta stručna rešenja I podrži. 

IZVOR: SINOS

Najnovije