Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Pravo novinarstvo nestaje

10.11.2017.

Od nekada stabilne profesije na tržiištu rada u medijskoj industriji, novinarstvo je danas jedno od najnesigurnijih što je i posledica revolucije u komnikacijskim tehnologijama. Poslednjih godina ubrzano jačaju novi društeni mediji ili „građansko novinarstvo“, ali generacije koje se školuju za ovu profesiju vruju da će klasično novinarstvo preživeti. Ali, i da su promene neophodne.

Kako studenti žurnalistike u Novom Sadu ocenjuju žurnalistiku, šta bi i kako menjali, gde su tu novinarska udruženja i sindikati...
 Jana Vukojević, druga godina žurnalistike.
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - Novinarstvo ocenjujem kao veoma loše. Sa jedne strane novinari nisu krivi jer pomno prate dešavanja i aktuelnosti i pokušavaju da zadovolje ukuse čitalaca, publiku generalno. Međutim, sa druge strane, oni su sami ponekad inicijatori i kreatori svih tih bitnih i nebitnih događaja. Došlo je do promene uloge novinara. Nekadašnje ili “pravo” novinarstvo nestaje. Novinarstvo u kom su novinari vođeni, donekle objektivnošću, bili posrednici između publike i pojava, gotovo više da ne postoji.
    Šta biste menjali?
    - Pristup novinara svom poslu, kao i teme takođe. Ako su već novinari ti koji smišljaju teme i ako se uloga novinara zaista promenila tokom godina. Zašto to ne bi bilo nešto što bi nam svima služilo?
    Kako to uraditi?
    - Malo po malo uvoditi vedrije teme. Pisati o nečemu pozitivnijem od crne hronike i rijalitija. Kada kažem crna hronika podrazumevam na primer celu famu koja se diže oko ubistva pevačice Jelene Marjanović. 
    
   - Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
 NJihov rad upoređujem sa temama koje serviraju – krajnje neozbiljno. Imam osećaj da situacija izmiče kontoli i da svi oni koji bi trebalo da najviše budu posvećeni,  sasvim su opušteni, čast izuzecima. Svakako mislim da jedna sila kao što je novinarstvo može da spasi ne neke, već mnoge stvari. Za to je potrebno vreme, ali nije nemoguće.
2. Stefan Kosanović, druga godina žurnalistike.
 
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - Novinarstvo u Srbiji je u jako lošem stanju. Opstaju ulizice, prevaranti i veze. Oduvek su stranke diktirale šta da se piše ali sada sve više diktiraju šta da se ne piše. Takva cenzura ograničava ovaj posao i svi postaju isti. Ulaskom u radnju prosto ne znaš sa kojim bi novinama pre “obrisao patos”.
    Šta biste menjali?
    - Mora mnogo stvari da se promeni iz korena. Poput tog pristupa u kojem danas novinar ima sve manje smelosti da kaže šta stvarno misli u strahu da posao koji radi profesionalno može preko noći da izgubi. 
    Kako to uraditi?
    - Mislim da će većina ljudina na ovo pitanje odgovoriti sa “smenimo vrh”, ali to nema nikakvog smisla pošto je svakom u interesu i ranije i danas i u budućnosti da kontroliše medije. Tako da se iz ove stvari može izvući samo zdravom svesti političara o slobodi medija. Slobodni mediji moraju da prenose obe strane, a ne samo jednu kao što je trenutno izveštavanje.
    Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
 Prilično su nevidljivi, ljudi van profesije retko i znaju za njih. Moraju da postave uslove kojima bi postali bitniji u društvu.
 3. Jelena Grlić, druga godina žurnalistike.
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - U današnje vreme najiskrenije rečeno sam zgoržena količinom tabloidnih novina koje su prisutne na tržištu. Ozbiljni listovi poput Dnevnika, Večernjih novosti, Danasa, Politike i Sportskog žurnala više nemaju svoje mesto na tržišu. Mladi su podklekli jeftinom senzacionalizmu. Svaki prosečan građanin bi rađe pročitao neki sočni trač ili skandal umesto da se informiše i obrazuje putem ozbiljnih listova. Koliko god su krivi mediji koji to prezentuju nama “potrošačima” podjednako smo krivi i mi sami. Mi smo ti koji biramo šta nas zanima, a čini mi se da je sve više onih ljudi koji bi se rađe bavili tuđim životima nego ozbiljnim društvenim problemima. 
    Šta biste menjali?
    - Zabranila bi sve listove koji objavljuju netačne i neproverene informacije. To ne mora direktno da se odnosi samo na tabloide. Naravno da je svakome u životu potrebna i zabava i razonoda ali ne pod cenu lažnih i izmišljenih informacija. 
    Kako to raditi?
    - Prvo i osnovno obrazovanje zaposlenih novinara. Niko ko nije školovan ne bi trebao sebi da uzme za pravo da piše. Kada kažem obrazovanje, ne mislim direktno na fakultet već upoznavanje budućeg novinara sa zanatom, upoznavanje sa pravilnim pisanjem, novinarskim kodeksom i svim ostalim stvarima koje idu uz to. Takođe, uvođenjem najstrožih kazni za falsifikovanje informacija, poput zabrane ponovnog rada u novinarskoj profesiji i naravno novčane kazne. 
    Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
    - Slabo se zna za njih, iako pokušavaju da prave promene, nisu dovoljno “glasni”.
 
 4.  Luka Radonjić, treća godina žurnalistike.
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - Novinarstvo kao zanimanje na globalnom nivou postaje sve značajnije, tržište je sve šire a informacija postaje moćno sredstvo. Stoga svaki novinar treba da teži istinitom i objektivnom izveštavanju u skladu sa javnim interesom.
    Šta biste menjali?
    - Usled sveopšte tabloidizacije i komercijalizacije medija dolazi do tabloidizacije društva i do degradacije osnovnih društvenih vrednosti, a tenzija za objektivnim izveštavanjem zamenjuje se težnjom za profitabilnim poslovanjem medija pa stoga smatram da svaki mladi novinar treba da se okrene ozbiljnom novinarstvu vođen težnjom za istinitim, etičkim izveštavanjem čiji je krajnji cilj javni interes a ne zgrtanje profita.
    Kako to uraditi?
    - Dobar početak promena je svakako edukacija mladih novinara koji su budućnost profesije. Svakako, neophodne su krupne društvene promene, izmene zakona ali i sistema u celosti kako bi došlo do stvaranja novog medijskog prostora i time se zaustavila komercijalizacija medija, a mediji se vratili osnovnim vrednostima profesije.
    Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
    - Onako kako vidim i rad svih ostalih sindikata i udruženja za zaštitu prava radnika u radnim organizacijama. Smatram da živimo u društvu u kome su radnička prava do te mere degradirana i da uslovi za rad kao i primanja nisu dovoljna da obezbede životni standard dostojan čoveka. A da sindikati nemaju ni dovoljno uticaja a mnogi ni volju da takvo stanje promene. Stoga smatram da mladi novinari treba da podrže medije koji su okrenuti socijalističkim idealima kako bi se podstaklo stvaranje političke opcije okrenute socijalnoj pravdi i stvaranju empatičnijeg društva, jer je takva opcija zaista neophodna.  Što se tiče udruženja, smatram da su podeljena na ona koja se bore za očuvanje osnovnih vrednosti profesije, međutim imaju veoma mali uticaj jer su pod konstantnim pritiskom vlasti kao i drugog dela udruženja sa istim namenama koja su puna poltronskih kadrova koji dodatno srozavaju novinarsku profesiju.
5. Ivan Čolić, četvrta godina žurnalistike.
  
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - Novinarstvo se podelilo u dva esktrema. S jedne strane je "ozbiljno" novinarstvo koje se bavi javnim interesom, ali na način toliko specifičan da je većini nerazumljiv i nezanimljiv. Ta većina se onda okreće drugom ekstremu, koji održava tu istu masu u mrtvilu. Ironično, mislim da je u Srbiji svetla tačka i most koji spaja jaz između ove dve krajnosti red medija kao što su Večernje novosti, Blic i portal B92. Oni ne prežu od senzacionalizma, ali utkaju tu i tamo poneki kvalitetan izdanak onoga čemu novinarstvo služi.
    Šta biste menjali?
    - Treba ostaviti zastarelu podelu na "ozbiljno" i "tabloidno" novinarstvo.
    Kako to uraditi?
    - Nova generacija novinara, koja razume nove medije i koja je otvorena za eksperimentisanje. Političko- satirični programi su dobar primer zanimljive forme i kvalitetnog sadržaja. Razumeti zašto ljudi masovno prate tabloide i zaziru od kvalitetnog novinarstva, i iskoristiti najbolje od oba.
    Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
 Bore se (a imaju i protiv koga i za šta trenutno) ali njihova vizija novinarstva je zastarele generacije. Potencijalno, udruženja bi mogla da budu centri edukacije te "nenačitane" mase i da im približe javni interes i ozbiljnu štampu kao vrednosti.
 6.  Vanja Popović, druga godina žurnalistike.  
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - Novinarstvo je trenutno u veoma lošem stanju, jer su novinari zbog svoje egzistencije primorani na nepoštovanje istine i cenzuru.
    Šta biste menjali?
    - Menjala bih odnos novinara prema pravilima koja nalaže profesionalni kodeks.
    Kako to uraditi?
    - Tako što bih kreirala zakon koji štiti novinare koji poštuju istinu.
    Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
 Vidim ih kao podređene političkim vlastima koje trenutno deluju i kao podrđene sledećim koje dođu.
7.  Marko Lazić, druga godina žurnalistike.  
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - Kao zapostavljeno i od strane profesije i od strane društva. 
    Šta biste menjali?
    - Odnos celokupnog društva prema onome što mediji jesu i mogu. Informacije nisu besplatne, svest da novinarstvo treba finansirati još uvek nije dovoljno razvijeno kod nas.
    Kako to uraditi?
    - Povećanjem nivoa medijske pismenosti građana.
    Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
 Udruženje i sindikati nemaju dovoljno ovlašćenja da urade bilo šta, ruke su im vezane.
8.  Marko Apostolović, druga godina žurnalistike.   
    Kako ocenjujete novinarstvo?
    - Ocenjujem da novinarstvo u Srbiji ne koristi svoj potpuni potencijal zbog ograničenja koje je postavila vlast.
    Šta biste menjali?
 Zabranio bih 90 odsto tabloida, ostavio bih nekoliko čisto ljudima za razonodu.
Kako to uraditi?
    - Odrediti veće kazne i pridržavati se storgo toga. Da prva kazna bude novčana kao upozorenje, a sledeća gašenje lista za prekršaje poput klevete, lažnih vest ili izjava.
    Kako vidite rad novinarskih udruženja i sindikata?
    - Nikad nisam bio u dodiru sa nezavisnim udruženjima. Nisam upoznat sa njihovim radom. 
IZVOR: SINOS

Najnovije