Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Sindikat novinara Hrvatske: Nastavljamo zajedničku europsku borbu za radnička prava novinara

19.11.2021.
Brisel

Grupa za radnička prava Europske federacije novinara (LAREG) odlučila je intezivirati aktivnosti na ovom području pa je formirana podgrupa LAREG plus.

Za sastanak prošlog vikenda prikupili smo izvješća o stanju zaštite radničkih prava putem kolektivnih ugovora. Na sastanku u Parizu sudjelovala je i članica LAREG-a i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske.  Evo presjeka aktualnog stanja po pitanju radničkih prava i kolektivnih ugovora u zemljama Europe.

HRVATSKA

Korona kriza zaustavila je tekuće procese u nekim medijima, ali je otvorila mogućnosti za pregovore na nacionalnoj razini.
– Pregovori o kolektivnom ugovoru na javnom servisu (HRT) završeni su u poglavljima o financijskom okviru, ali je ostao otvoren dio o nekim specifičnim zahtjevima koje zahtijevaju sindikati – poput reguliranja radnog vremena novinara, obrazovanja, protokola o zaštiti novinara.
– Pripremaju se razgovori sindikata i poslodavaca u medijskoj kući “Hanza Media” o materijalnom statusu i zaštiti prava radnika.
– Na nacionalnoj razini održali smo sastanak s ministricom kulture i medija i naglasili da su problemi u medijskom sektoru dodatno zaoštreni tijekom Covid krize i da se neki problemi mogu riješiti nacionalnim kolektivnim ugovorom. Planiramo okupiti sindikate iz medijskog sektora, raditi sa stručnjacima na definiranju zahtjeva i započeti proces 2022. godine.
– SNH intenzivno radi na udruživanju slobodnjaka, osnivanju podružnice radnika audiovizualnog sektora i uključivanjem u naš rad.

CRNA GORA

Vlasti su imale određeni iznos novca za pomoć medijima (oko 2,5 milijuna eura izravne i neizravne pomoći), ali radnici nisu osjetili tu pomoć države. Samo je jedan poslodavac od oko 200 medija koji posluju u Crnoj Gori, nagradio svoje zaposlenike za odgovoran i zahtjevan rad u vrijeme krize. Nedavno istraživanje SMCG-a pokazalo je da je 2020. godina – godina koju poslodavci u medijskom sektoru nazivaju najgorom u svom poslovanju – općenito pozitivna.
– Granski kolektivni ugovor, koji regulira prava medijskih djelatnika, donesen je još 2004. godine. Zastario je i neprimjenjiv na digitalni način rada u medijima. SMCG je 2017. godine inicirao početak pregovora s poslodavcima u području medija
– U nekim medijima postoje kolektivni ugovori. Osim državnog javnog servisa, postoje još dva lokalna javna emitera, dok nijedan privatni medij nema ovu vrstu zaštite.
– Slobodnjaci su rastuća zajednica u Crnoj Gori, koja je tek nedavno postala vidljivija. Oni nisu priznati nikakvim zakonskim propisom. U SMCG-u je nedavno formirana neformalna sekcija freelancera. Prvo će se utjecati na izmjene Zakona o radu, gdje će se definirati njihov rad.
– Glavni problem u Crnoj Gori je indolentan odnos vlasnika medija prema pitanjima rada.

 

KOSOVO

Radnici PSB-a RTK jedini su sindikalno organizirani, trenutno u tri sindikata (Nezavisni sindikat RTK-a, Radnički sindikat RTK-a, Sindikat radijskih radnika). Ne postoji institucija koja organizirano radi upravo na zaštiti radnih prava novinara. Kako ne postoje sindikati koji zastupaju interese svih novinara na Kosovu, AJK općenito služi kao primarna kontakt točka za novinare u slučajevima kršenja njihovih prava, za njihovo pravilno upućivanje, a u nekim slučajevima je djelovao i kao posrednik između novinara i institucija.
– ne postoji nacionalni kolektivni ugovor za medije, jer ne postoje organizacije poslodavaca niti sveobuhvatni sindikati.
– Glavni problem je što se novinari i drugi medijski djelatnici ne osjećaju sigurno prijavljujući slučajeve prekršaja na radu, bojeći se da će izgubiti posao, a mogu imati poteškoća u pronalaženju drugog.
– Na Kosovu nema slučajeva kolektivnog pregovaranja.
– Jedan od problema je utjecaj koji politika može imati na pojedine medije, zbog financiranja medija. Politički pluralizam je zakonski reguliran, no postoje i drugi oblici pritisaka koji se mogu vršiti na (neke) medijske politike.
– Medijski pravni okvir na Kosovu je vrlo dobar, uključujući i zakon o radu, ali mu nedostaje implementacija. Privatni medijski sektor je problematičan zbog činjenice da je uprava javnog servisa sklonija poštivanju zakona.
– Novinari imaju pravo udruživanja i slobodni su sindikalno se udruživati kao što je zajamčeno Ustavom, Zakonom br. 03/L-212 o radu i Zakonom br. 04/L-011 o organiziranju sindikata na Kosovu. Međutim, na Kosovu ne postoje sveobuhvatni sindikati. Radimo na modalitetima da više angažiramo slobodne novinare u našim aktivnostima.
– Tijekom 2020. godine došlo je do porasta broja prijetnji i napada na novinare te je broj porastao na 24 prijavljena slučaja. Iako se broj prijavljenih napada povećao, istraživanje je pokazalo da državne institucije i politički akteri još uvijek nemaju potrebne resurse za rješavanje situacije novinara u sudskim sustavima

SRBIJA

– U Srbiji ne postoji nacionalni kolektivni ugovor za medije.
– Ne postoji organizacija poslodavaca koja bi pregovarala sa sindikatima. Nažalost, nema volje poslodavaca da započnu pregovore o boljem položaju radnika.
– 3 medijska sindikata nisu pokazala spremnost na suradnju i zajedničkim djelovanjem tjerati poslodavce na pregovore
– U medijima u Srbiji postoje 4 kolektivna ugovora. Ugovore imaju Radio televizija Srbije, Radio televizija Vojvodine, RTV Kragujevac i dnevni list Večernje novosti.
– Politički utjecaj na medije i slobodu govora u Srbiji je velik i loš. Političari javno govore da su novinari (koji kritiziraju vlast) državni neprijatelji, izdajice i agenti stranih službi. U Srbiji postoji nekoliko televizija i novina koje u ime države ratuju protiv nezavisnih medija, ali i medijskih organizacija poput NUNS-a, BIRN-a, CINS-a. Koriste se govorom mržnje i za to nisu kažnjeni.
– Najveći problem je zabrana osnivanja sindikata i otvoreni progon radnika u medijima koji žele ući u sindikat
– U Srbiji postoji Zakon o radu koji regulira područje kolektivnog ugovora. No, nakon dva vala privatizacije medija u Srbiji, novi vlasnici su prvo zatvorili sindikate i tamo nema uvjeta za pregovore. Zakon o radu ne dozvoljava slobodnim profesijama da budu sindikalno organizirane.
– Slobodnjaci nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorima koji su potpisani. Također se ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja reprezentativnosti sindikata.
– Veliki broj angažiranih novinara i medijskih djelatnika zapošljava se preko agencija koje opet angažiraju mediji.
– Ne postoji kolektivno pregovaranje, ali postoji socio-ekonomski dijalog koji uključuje granske sindikate i organizacije poslodavaca. U tom dijalogu postoji jedan reprezentativni sindikat iz redova, ali ne postoji reprezentativna organizacija koja zastupa poslodavce u medijima u okviru tog socijalnog dijaloga, pa se stoga ni u tom procesu pitanje radnih prava medijskih djelatnika ne pomiče s mrtve točke. Taj je problem prepoznat u Medijskoj strategiji, ali se trenutno poduzimaju mali koraci u stvaranju prostora za dijalog na ovu temu. Sindikat novinara Srbije pokrenuo je ovo pitanje u okviru Radne grupe za izmjene i dopune Zakona o javnom informiranju i predložio određene izmjene, ali su male šanse da će zaživjeti jer te izmjene moraju početi prvenstveno u Zakonu o radu, a tek kasnije se može implementirati u neke druge zakone poput Zakona o javnom informiranju.

BOSNA I HERCEGOVINA

Samo 16% medija u BiH ima organizirane sindikalne organizacije koje se bave zaštitom radnika i položaja novinara i drugih medijskih djelatnika. Još jedan manji broj formirao je Vijeće zaposlenika, ali to nije dovoljno da mediji sudjeluju u socijalnom dijalogu i pregovaraju o najnižoj cijeni rada uopće. BHJA (Društvo BH novinara) djelomično vodi sindikalne aktivnosti, štiti radna prava medijskih radnika putem Free Media Help Line, ali to nije dovoljno – BHJA ne može biti pregovarač s Vladom RS i Vladom FBiH, niti s poslodavaca, jer nema zakonsku ovlast (Zakon o radu priznaje samo sindikate kao pregovarače u socijalnom dijalogu).

U RS-u je postojeći sindikat aktivan, sudjeluje u socijalnom dijalogu, dok je u Federaciji BiH situacija potpuno nejasna zbog odlaska predsjednika u mirovinu. Inače, radno zakonodavstvo je podijeljeno po entitetima i Distriktu Brčko, tako da su podijeljeni sindikati, kao i instrumenti zaštite radnog statusa novinara i svih ostalih medijskih djelatnika. Posebno je teška situacija u lokalnim medijima, u lokalnim RTV postajama.  U BiH i u njenim entitetima nije formirano udruženje izdavača niti su vlasnici medija na bilo koji način organizirani kako bi novinari mogli pregovarati o svom statusu – to se posebno odnosi na novinare i druge medijske djelatnike u tiskanim i online medijima, od kojih postoje ima više od 650 u BiH. Nema ukupnih podataka o broju slobodnih novinara. BHJA (Udruga BH novinara) u svom članstvu ima 62 slobodna novinara/blogera koji također nisu socijalno zaštićeni. Poseban problem je što ne postoji zakonska odredba koja bi štitila slobodnjake (radna, zdravstvena, mirovinska… nisu regulirana. Pandemija koronavirusa ostavila je značajne ekonomske posljedice na rad medija i novinara u BiH. Brojni mediji suočeni su s drastičnim padom primanja, smanjenjem broja zaposlenih ili honorarnih radnika.

 

KAKO DALJE?

Pad povjerenja u sindikalno udruživanje očituje se u medijskom sektoru na ovom području. Većina kolega prepoznala je potrebu organiziranja freelancera, ali zakonodastva ne prepoznaju freelencere te njihova zaštita nije regulirana .Na sastancima je dogovorena izravna pomoć i suradnja s kolegama koji ovo pitanje imaju bolje regulirano

Nažalost dijelimo problem organiziranja sindikata u privatnim medijima, Kosovo ima problem organiziranja sindikata općenito. To je za nas važan zadatak. Boriti se za primjenu zakonskog prava na sindikalno udruživanje u privatnim medijima, vršiti pritisak na vlasnike koji zabranjuju sindikalno udruživanje, poticati kolege da se aktiviraju.
Uz ovaj najvažniji – kolektivno pregovaranje – to možemo učiniti i na niz drugih načina. Primjerice – pojačati rad na zaštiti od zlostavljanja, borbi protiv SLAPP-a, radničkim pravima mladih novinara, ravnopravnosti žena.

Poslodavci uglavnom ne žele ili se prave da ne prepoznaju važnost kolektivnog pregovaranja, vlast je uvijek u boljim odnosima s izdavačima nego s novinarima.

Nakon kratkog pregleda stanja zaključili smo da su brojni problemi zajednički i da je važno da se povežemo, razmijenimo iskustva, ideje, dokumente koje smo napravili s našim medijskim stručnjacima. Odvjetnik njemačkog sindikata Dennis Amour održao nam je predavanje o kolektivnom pregovaranju, a talijanska sindikalistica Anna Del Freo podijelila svoja iskustva o pregovorima za talijanski kolektivni ugovor koji pokriva sve medije.

Dogovorili smo sljedeći sastanak LAREG grupe u ožujku, a do tada i listu zadataka.

1. Izgraditi kriterije koji su bitni za uspostavljanje kolektivnog ugovora
2. Uspostaviti kanal za brzu komunikaciju. Razmjena iskustava, dokumenata, kampanja na google driveu i redoviti online sastanci
3. Podijeliti primjere osnovnog kolektivnog ugovora kako bi ga mogli prilagoditi potrebama
4. Pripremiti javnu kampanju o važnosti sindikata i pravu na sindikalno udruživanje, tražeći poštovanje prava na sindikalno udruživanje. Pronaći izvore za edukaciju o digitalnim vještinama i poboljšanju vidljivosti naših sindikata
5. Prikupiti primjere organiziranih sindikata u privatnim medijskim kuća u Europi
6. Pripremiti dokumente i akcije za sindikalnu kampanju u privatnim medijima, vršiti pritisak na vlasnike/upravu koji negdje ometaju sindikalno udruživanje, te potaknuti kolege da se aktiviraju.
7. Prikupiti dobre primjere zakonodavstva o kolektivnom pregovaranju
8. Definirati okvir – što nam treba, a što želimo promijeniti u zakonodavstvu o kolektivnom ugovoru, pripremiti strategiju zagovaranja
9. Pripremiti kampanju za promjenu zakonodavstva, uz podršku kolaža u zemljama u kojima postoji dobra praksa.
10. Organizirajti freelancere, pripremiti zahtjeve za zaštitu njihovih prava. Povezati se s kolegama s iskustvom i znanjem

Ako imate ideju, prijedlog, pitanje oko unapređenja radničkih prava u medijskom sektoru svakako nam se javite. Zajedno možemo više!

IZVOR: SNH