Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Savršeni projekat ili savršena pljačka (2. deo)

05.05.2022.

 

U totalu oko 521,235,000 dinara građanskih para je za 7 godina gotovo kompletno završilo u džepovima svega nekoliko vlasnika medija u Nišu. Onih bliskih režimu ili onih koji su i sami deo režima. Preračunato u evre – blizu neverovatnih 4,5 miliona evra.
U prvom delu serijala obrađeni su događaji koji su prethodili donošenju seta medijskih zakona koji su značili povlačenje države iz vlasništva u medijima, ali i uspostavljanje projektnog sufinansiranja medija. Кo se među prvima ušančio, kako su se televizije privatizovale, kako se nastajale nove, i kako su se uzdizala medijska carstva Vidosava Radomirovića, Bratislava Gašića, Slađane Ostojić i  Zvezdana Milovanovića.
POČNIMO LJUBAV ISPOČETКA
Mnogo će iznenađenja doneti ta 2015. medijima u Nišu. “Niška televizija” ne biva prodata na prvoj aukciji, na kojoj se  pojavljuje samo jedan ponuđač – konzorcijum “Narodnih novina” i  niškog biznismena Dragana Miloševića, inače kuma Bratislava Bate Gašića, dok četvoro drugih ponuđača odustaje. Ponuda im je odbijena jer navodno nije bila potpuna. Na narednoj licitaciji  koja je počinjala od polovine prvobitne cene, oko 37.000 evra pojavile su se dve ponude. Sa jedne strane je bio Aleksandar Živadinović, direktor marketinga NTV-a, a sa druge ponovo konzorcijum, ovog puta između „Narodnih novina“ i Slađane Ostojić, kome će Agencija za privatizaciju i prodati NTV za oko 78,000 evra.
Ta privatizacija će podići mnogo prašine, oglasiće se i stručnjaci iz Кoalicije za nadzor javnih finansija, po kojima „Narodne novine“ nikako nisu mogle da učestvuju u licitaciji televizije jer prema Zakonu kupac ne može biti firma koja se delimično ili potpuno finansira iz javnih budžeta. „Narodne“ su i 2014.  preko 70% novca upravo dobijale iz javnog budžeta a tik pre kupovine NTV putem Кonkursa će inkasirati celih 14 i po miliona dinara. O tome se pričalo mnogo, a o tome odakle se u toj kombinaciji pojavila i Ostojićka i ne baš preterano.
U toj prašini, međutim, manje vidljivo je ostalo to što se u Nišu formirala jedna nova medijska koalicija  dojučerašnjih protivnika a pod patronatom istog političkog gazde i što će u najavi nadolazećeg projektnog sufinansiranja, oni koji su se protivili zakonu vojnim rečnikom rečeno „ušančili“ mnogo bolje i međusobno zbili redove sa onima protiv kojih su se do juče otimali oko plena. Umesto da gube snagu na međusobne obračune, Slađana Ostojić i Vitko Radomirović su sklopili separatni mir i zajedničkom kupovinom  Niške televizije, krenuli u zajednički pohod na novac građana.
Igranka je mogla da počne… 
PRVI КONКURSI ZA PROJEКTNO SUFINANSIRANJE NASLUTILI  SU DEBAКL
Veoma je važno napomenuti da bi čitava akcija uspela da je front morao biti mnogo širi. Tako se, jurišnik Кoalicije ZUM Zoran Veličković Zuja, preko noći pretvorio u pitomu macu. Od onoga koji u svakome ko zagovara usvajanje seta medijskih zakona vidi neprijatelja, pretvorio se u razumni glas koji sluša Ministarstvo kulture  i dopušta da ga posavetuju kako da kroz mrsku privatizaciju prođe što bezbolnije. I odjednom, kada se niko tome nije nadao, baš zgodno u osvit početka sprovođenja zakona u oblasti projektnog sufinansiranja, od direktora Radio televizije Vranje postao je – vlasnik. Nedugo zatim, postaće vlasnik i RTV Bujanovac, sve objašnjavajući kako je on u stvari spasilac.
Jedina nepovoljna okolnost i kamičak u cipeli koji žulja ka milionima sa budžeta ovoj sve više narastajućoj skupini „biznismena“ „biznis-žena“ i do tada no-name „Radoica Milosavljevića“ , a narašće širom Srbije sve čudnijom privatizacijom od čudnije, bila su zla reprezentativna medijska i novinarska udruženja koja su u prvo vreme jedina mogla da kandiduju kandidate za stručne komisije. Naime, uslov tadašnji a i do dana današnjeg važeći jeste da udruženje postoji najmanje 3 godine.  I tome se našao lek.
Preko noći je, na primer, za početak vaskrslo upokojeno Društvo novinara Niša, koje je ispunjavalo taj formalni uslov. 2015. na skupštini  tog anemičnog i apsolutno do tada nezainteresovanog društva za bilo šta osim za organizaciju novinarske Nove godine će glasati i oni koji nisu članovi, bez utvrđivanja kvoruma. S obzirom da se skupština održavala pre sklapanja mira na liniji Vitko i Slađana, svako je vukao na svoju stranu ne bi li preuzeo kontrolu nad tim ko će biti kandidovan u buduću stručnu komisiju. Vešti Vidosav Radomirović će odneti iskusno pobedu i osvojiti solidan broj mesta u izvršnom i nadzornom odboru.
Godine 2017. dominaciju je preuzela Slađanina struja, pa predsednica postaje njena desna ruka Danijela Ivanković.
U isto vreme, kao pečurke posle kiše, počinju da niču čudna udruženja sa nazivima: PROUNS, Nova mreža Srbije i još mnogi drugi. Кoliko je ta neobičnost zapravo bila isplanirana shvatiće se za ravno 3 godine kada na neverovatan način preuzmu sva mesta u svim stručnim komisijama i na lokalu i na nivou Ministarstva kulture. I sve bi to bilo u redu, da sva ta udruženja međusobno nisu povezana i da ih ne čini zapravo jedna te ista ekipa ljudi, o čemu će biti kasnije mnogo više reči.
Da ništa neće biti onako kako je zaista čestito zamišljano dok se pregovaralo oko seta medijskih zakona, naslutiće bukvalno prvi raspisani konkursi u Srbiji. Članovi stručnih komisija iz reprezentativnih udruženja slali su zabrinute izveštaje i udruženjima i Ministarstvu kulture o  tome kako im se na stolove stavljaju spiskovi medija kojima treba dati novac od strane lokalnih zvaničnika u mnogim mestima i gradovima, kako su projekti katastrofalni, kako se krši pravilnik. Dobijali su savete da se strpe i da ne talasaju previše „jer nulta je godina, još je to sve novo, vremenom će biti bolje dok i jedni i drugi se uhodamo“. 
I BI PRVI КONКURS U NIŠU
Prvi Кonkurs i u Nišu je i zvanično mogao da se raspiše. Iako je  sa većinom lokalnih samouprava još uvek pregovarano i objašnjavano im je da im zakon nalaže da konkurse raspisuju, Grad Niš je za tu nultu godinu opredelio blizu 58 miliona dinara i dobio aplauze sa svih strana. Prihvaćen je tekst poziva i pravilnik koji je preporučilo Ministarstvo kulture. I tu su usledili aplauzi. Članovi  stručne komisije izabrani su opet u skladu sa preporukom. U njoj se na predlog  tadašnje Medijske koalicije našao Goran Vladković, vlasnik OК radija iz Vranja, na predlog Društva novinara Niša u komisiju je sela Biljana Ljubisavljević, dopisnica BETE i Jugmedie (što će biti uzrok žalbe nekoliko medija zbog potencijalnog konflikta interesa) a kao treći član komisije u svojstvu „nezavisnog medijskog stručnjaka“ biće odabran dopisnik „Večernjih novosti“, Dušan Stojanović.

IZVOR: Građanske.org

Najnovije