Nema slobode medija ako novinari rade u uslovima korupcije, siromaštva i straha

Nacrtom zakona o parničnom postupku predložena rešenja koja mogu dovesti do uništavanja najvećeg dela lokalnih medija

02.06.2021.

Posle decenije devastacije kritičkog dela medijske scene, Nacrt zakona o parničnom postupku dovešće do toga da najveći deo medija, među kojima su i gotovo svi lokalni, neće ni imati priliku da se pred sudom brane.

Oni će unapred izgubiti sporove, jer neće imati nikakve šanse ni da plate takse na tužbe, kao što su one Milenijum tima, koji od svakog medija traži odštetu od 100.000 evra.

Nacrt novog zakona o parničnom postupku digao je na noge mnoge advokate, bune se i pojedina udruženja potrošača, a pojedine njegove odredbe takve su da bi i mediji, pogotovo oni koji ne spadaju u ekonomski jake, trebalo ozbiljno da se zabrinu.

Zabrinutost bi morala da bude i veća jer su poslednjih meseci Slapp tužbe stigle na velika vrata i u Srbiju.

Bez prilike za odbranu

Kakve veze SLAPP tužbe, kojima se od medija traže enormni odštetni zahtevi, imaju sa Nacrtom zakona? Na kraju krajeva, o tome ko je u pravu odluku će doneti sud.

Kvaka je, međutim, u tome što mediji, ali i svi građani koji nemaju dovoljno novca, ukoliko Nacrt zakona bude usvojen ovakav kakav jeste, neće imati priliku ni da se pred sudom brane od optužbi.

„Kompanija Milenijum tim je, recimo, poslednjih meseci podnela veliki broj tužbi protiv medija, u kojima su tražene nadoknade po 200 i 300 odsto veće nego što je dosadašnja sudska praksa. Što je veća visina nadoknade koja se traži, veće su i sudske takse i za tužbu i za odgovor na tužbu. Za veliku kompaniju kao što je Milenijum tim to nije problem. Za mali lokalni medij u unutrašnjosti Srbije to može da znači uništenje“, objašnjava Vida Petrović Škero, nekadašnja predsednica Vrhovnog suda Srbije, sada predsednica Centra za pravosudna istraživanja CEPRIS i članica Saveta za štampu.

Opasnost od uništavanja medija

Ovakav Nacrt zakona omogućio bi svakoj firmi koja ima novac da manje medije, posebno one lokalne, doslovno uništi čak krajnje neosnovanim tužbama bez ikakvih dokaza. Dovoljno je da podnese tužbu zbog bilo čega i da u njoj odštetni zahtev iznosi nekoliko miliona dinara. Manji mediji ne bi mogli da plate ni taksu za odgovor na tu tužbu, zbog čega bi izgubili spor. Morali bi da plate i odštetni zahtev, čime bi najveći deo medija u Srbiji doslovno bio – uništen.

Za odgovor na tužbu, poput ove Milenijum tima, mediji moraju da plate sudsku taksu. To nije sporno i obavezno je i po sadašnjem zakonu. Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku u članu 98b, međutim, kaže sledeće:

„Podnesak za koji nije plaćena sudska taksa u roku dospelosti koji je propisan zakonom kojim se uređuju sudske takse smatra se da je povučen.“

„To, praktično, znači da ako medij odgovori na tužbu, a ne plati taksu, smatraće se da nije ni odgovorio. U tom slučaju sud može doneti presudu na osnovu propuštanja, čime će medij izgubiti spor“, objašnjava naša sagovornica i dodaje da ukoliko je naplata sudskih taksi problem, država mora da traži rešenje, ali ne takvo koje će značiti da onaj ko nema novca neće imati ni pristup sudu.

Sudovi su i do sada, kaže Vida Petrović Škero, takse koje nisu na vreme plaćene mogli prinudno da naplate.

„Bojim se da će, zbog svega što se događa, naposletku opstati samo finansijski sposobni, ali ne i kvalitetni mediji“, zaključuje naša sagovornica.

Jug press: Samo za takse 100.000

Ljiljana Stojanović, urednica agencije Jug press, među onim je „srećnicima“ kojima je nakon objavljenog izveštaja sa konferencije za novinare Vuka Jeremića stigla tužba Milenijum tima.

Tužbe su stigle i portalu Info Vranjske, zatim dnevnom listu Danas, TV N1, TV Nova S i Adria media group. Ovi mediji su, kako navodi Milenijum tim, svojim pisanjem povredili njihov poslovni ugled, te kao odštetu traže 100.000 evra po tekstu.

„Tužena sam ja, kao urednica, i Centar za demokratiju i razvoj juga Srbije, kao osnivač Jug pressa. Samo za odgovore na te dve tužbe treba da platimo oko 100.000 dinara. Kada bi taj novac trebalo da izdvojimo odmah, za nas bi to značilo katastrofu. Medij se finansira isključivo od projekata. Kada ne prođemo na konkursu, nema ni novca za plate novinara“, kaže Ljiljana Stojanović.

Po rečima kragujevačkog advokata Dragana Lazarevića, koji je kao zastupnik PU „Lokal pres“ do sada učestvovao u brojnim sporovima braneći male lokalne medije, do sada je neplaćanje taksi na vreme bilo tolerisano.

„Iako je, recimo, rok za plaćanje takse za odgovor na tužbu pet dana, tolerisalo se da se ona plati tokom trajanja postupka, pa i na kraju samog postupka“, kaže Lazarević.

Ovakvoj sudskoj praksi novi zakon o parničnom postupku, ukoliko bude izglasan, staće izgleda na put, i to ne samo kada su u pitanju sporovi koji budu pokrenuti nakon njegovog usvajanja. Naime, Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku u članu 136 predviđa da će se i na ranije započete postupke primenjivati odredbe novog zakona.

Pred Višim sudom u Beogradu u ovom momentu vode se 1.102 spora po tužbama protiv novinara, urednika i vlasnika medija (tzv. predmeti sa oznakom P3). Samo od početka ove godine, pa do 25. maja stigle su 252 nove tužbe. Svi koji u tim sporovima učestvuju trebalo bi da bace pogled na novopredložena zakonska rešenja, jer će ih se i te kako ticati. Javna rasprava traje do 14. juna. Do tog dana se Ministarstvu pravde mogu dostaviti primedbe, predlozi, sugestije i komentari, posle će, nažalost, biti kasno.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Zaštita prava na slobodu izražavanja u pravosudnom sistemu Srbije“, koji sprovodi Slavko Ćuruvija fondacija, a finansira Evropska unija. Stavovi izrečeni u ovom tekstu predstavljaju stavove autora i ne odslikavaju stavove EU.

IZVOR: Cenzolovka

Najnovije